10.2.2024.
o muzo planine kćeri mi ispričaj priču o junacima hrabrim što krenuše na hrastogoru tamo upoznaše bobu bobana sina vinuše se do strmoglavih visina gdje vrazi bezbrižno lete a rakija teče ujutro se nađoše svi rakijom pozdravljeni Bobo je čekao sneno nove junake Što špeka i tirolske hleba nose sa sobom Da pobijedi vječitu glad na vrhu planine Krenuše lagano gore uz brdo Gdje se ponekad skija kad ima snijega A možda i sanjka ovisi o alkoholu u krvi I pričaju davno prepričane priče Bivak! Uskliknu netko po putu gordo I mnogi začuše gljiva umjesto bivak Super! Rekoše junaci ne pitavši puno Ima li smisla pitati pitanja puno Ipak smo na hrastogori Gdje vrazi bezbrižno lete a rakija teče I tako dođoše do samog vrha Gdje ante je čekao lagano pijan Odakle ste, reče kroz sumnju i bradu Iz zagreba! staše u obranu našu naš bobo Odbij sokole oni su moji Špeka i tirolske nose možda za mene Na stari vidikovac idoše dalje junaci Slijedeći bobu debelog blatnog sjajnog Gdje nekad su stari gledali u daljinu U kojoj su svece služili griješni I sveci su služili griješne od mraka do zore Dalje pronađoše put do starog grada Gdje tisuće grla nekad je voljelo hmrlo Bobo je samo šutke prošao dalje Neka mjesta zaobići treba Jer vrazi bezbrižno lete a rakija teče Na kraju pronađoše put prema domu Dolje uz put slijedeći potok i motorne pile Gdje stari su bogovi protresli nove I općinski šerifi dangube na radnom mjestu I bobo sneno čeka nove junake
