2017 / 10 / 28 + 29

Vještice s Kleka…
…i poneko ukazanje

Nekima tradicionalna, nekima prva.. Naglasak je na riječi zabava. Pa eto odlučile smo i mi vidjeti kakve su to  priče o Kleku i Helloween partyu. Organizacija je ponudila tri opcije, a mi smo kao prave ziheruše odabrale zlatnu sredinu. Onih laganih 3h hoda umjesto nadobudnih 8h ili pak prelakih sat vremena i nošenje razglasa. Naša vesela družina od 20-ak ljudi krenula je iz Ogulina gdje smo se najprije zagrijali štrukanim pelinom…tj. grijali smo se cijelo vrijeme iako je vrijeme bilo predivno. Imali smo 2, 3 pauze… (photo session  jesenskim lišćem… obavezno maženje domaćeg planinskog psa i odmor uz predivan pogled na Klek).

 

U zadnjem smo dijelu staze možda malo manje uživali ali zato je dolazak u dom izazvao opće veselje. Nakon kraćeg odmora u planinarskom domu zaputili smo se prema vrhu kako bismo stigli do doma prije mraka. Pogled s vrha napunio nas je energijom te smo se lako spustili nazad.

U domu su krenule lagane pripreme za tulum, ali najprije je trebalo vratiti energiju nekakvom hranom. Ovdje se odmah ukazao i pokazao Isus Superstar koji je od 3 mrkve i 3 luka nahranio juhom 40 gladnih usta koja su čekala večeru.

Večera je krenula nešto kasnije jer je jedan od glavnih kuhara bio u skupini koja je odlučila najdulje hodati. (Zaista neodgovorno ;)) Prvo ukazanje bilo je upravo njihovo… u potrazi za prirodnim wc-om (mislim da je svima jasno zašto je ta opcija bila i jednina) iz grma se ukazala lampica i naš dragi Potos… sreća da je bio on jer čak niti u mračnoj šumi taj lik ne može biti strašan. Iza njega stigao je i ostatak skupine. Atmosfera je postala sve veselija, a razdragana ekipa sve strašnija. Ljudi su počeli poprimati razne oblike I obrasce ponašanja. Bend je rasturao svojim apsolutnim i jedinim hitom (oprostite ako ih imate više). Pjesma “Hajde reci Đakovo” nakon prošlogodišnje premijere opet je bio glavni hit… I dok su se neki ljuljali uz ritamove hitova dio je ljudi stvarao svoje vlastite na dvorištu ispred peke.Veselu je ekipu nadglasao svima poznati Papagenov zov (Gori gora, gori borovina) iz šume predvođen betlehemskom svjetlom (pivom) i tako nam je priuštio drugo ukazanje.

 Uskoro su se ukazali Stevanović i Erić koji su odlučili do doma doći svojim takozvanim azimut putem jer im je eto, bilo zgodno od auta krenuti samo ravno kroz šikaru i provaliju. (Barem su oni tako rekli, tko zna što su u šumi radili 2 i pol sata). Sretni i veseli zabavljali su se svi. Burek je pokazao svoj talent i sredio nas za bal. Puno mu hvala. Čovjeku smo uzeli vremena, ali on tvrdi da ga to opušta pa eto… valjda se opustio.

  Preživjeli su svi, ozlijeđenih nije bilo samo možda otrovanih.

Ujutro nas je dočekao dašak laganog planinskog vjetra i nedostatak vode i struje ali to je ono što daje posebnu čar cijelom ovom veselom događaju. Većina nas je baš iz tog razloga odlučila spustiti se kraćim putem do Bjelskog. Naravno uvijek ima onih koji vole hodati po svim vremenskim uvjetima pa su to učinili i ovoga puta. Glad smo utažili u Ogulinu gdje smo vjerojatno napravili mjesečni promet u tih 2, 3 sata. Tu je našem druženju došao kraj.

Izlet ocjenjen odličnim (5) iz očiju vještica-učiteljica!

Napisala: Diana K. i Nika isto K.
Uslikali: Izletnici i Izletnice