19.-21.4.
Crtice s izleta
- Ceste u unutrašnjosti Istre su uske, a lokalna ekipa vozi brzo i po sredini
- Ne stigneš ni kupiti vinjetu, a već si prošao slovensku autocestu
- Emil peče ćevape kao da radi „Kod Srbina“ na Ravnicama
- Set ključeva uvijek treba biti u gepeku jer nikad ne znaš kad će trebati nekome odvrnuti bocu plina
- Jutarnja bol u nogama od pedaliranja bicikla
- Vinarija Cuj baš velika preporuka…od ljubaznih domaćina do odličnih vina
- Preporuka je također piti vodu uz vino 🙂
- Tulum s previše vina
- Lagani jutarnji mamurluk
- Unutrašnjost Istre wauuuu
- Hvala Rajku na preporuci restorana Ponte Porton nedaleko Grožnjana
- Hvala Nini na slikama
- Hvala Vale
M.P.
Hedonizam u Istri iliti recept za mamurluk
DAN 1
Petak nakon posla jedan Izletnik i tri Izletnice ukrcavaju se u auto i kreću za Istru (također i njihovi ostali Izletnički kolege, ali priču ćemo pisati iz prvog lica). Vjerujem da je već u tom trenu kolega Izletnik požalio ideju da sa sobom povede tri žene, ali više nije bilo povratka. U svakom slučaju u autu nije bilo tišine. Putovanje smo započeli preko idilične Slovenije kako bismo čim brže stigli na svoje odredište i dočepali se roštilja. Po dolasku u blizinu smještaja, odlučimo se samo kratko skoknuti do dućana. Kao što možete pretpostaviti, tri žene u kombinaciji s trgovinom nikako nije kratko pa smo u smještaj došli po mraku. Premda je u najavi bio luksuzan smještaj, svejedno nas je zatekla sređenost i opremljenost kuća u kojima ćemo boraviti. Na katu sauna, na terasi jacuzzi (ej jacuzzi!), svatko u svom krevetu bez vreća za spavanje – ma milina. Hladni zrak Istre ugrijao je topao doček naših domaćina, organizatora i ostalih kolega Izletnika koji su se potrudili prirediti roštilj pod zvijezdama (šteta samo što nije bilo više piletine). Kako se nismo nadali tako niskim temperaturama, nakon objeda smo spas odlučili potražiti u jacuzziju. Međutim pametne glave nisu znale da je 28 zapravo malo (u stupnjevima, u nekim drugim mjerama je čist okej) pa je party vrlo brzo prešao u saunu. Ovdje ćemo stati s detaljima.
DAN 2
Buđenje u chill atmosferi. Dio ekipe trči, dio radi jogu, dio je otišao na bicikliranje, a dio se još šuška u krevetu. Odlučujemo ne biti lijeni i otići prošetati do svjetionika.
Sunce nas je odlučilo malo pomaziti pa se sretni i veseli vraćamo u smještaj gdje se spremamo za odlazak u obilazak vinarije Cuj. Naše organizatorice su na sve mislile pa nas do tamo vozi bus kako bi se svi mogli opustiti na degustaciji. Dočekala nas je simpatična mlada curka koja objašnjava kako je vinarija dobila ime u spomen na njenog pradjeda koji je kad bi si popio razgovore započinjao sa “Cuj da ti rečem!”. Provode nas kroz podrume i objašnjavaju proizvodnju vina, nakon čega započinje degustacija. Gladna ekipa je odmah pobrstila stol sa klopom pa su se domaćini zapitali jesmo li mi došli jesti ili piti. Predstavljene su nam četiri različite sorte vina, nažalost moje istančano nepce ih pamti samo kao pjenušac, bijelo, rose i crno. Vino je bilo odlično (posebice muškat kojeg smo “degustirali” cijelu bocu), tako da se kući vraćam s tri kupljene butelje.
Večer nastavljamo u konobi i premda nije u svačijem želucu plivala riba, vino svakako jeste. Svirala je ugodna muzikica prigodna za konobu, na stolove su stizale razne delicije, a mi smo sjedili kao gospoda svi otuširani, mirisni i u finim opravicama (za razliku od većine naših izleta). Druženje uz čašicu smo odlučili nastaviti i u smještaju gdje se situacija pinkicu otela kontroli pa ću samo preskočiti na idući dan. Bez brige, ništa strašno se nije dogodilo, ali nikako ne bih preporučila miješati vino svih boja i okusa.
DAN 3
Buđenje uz pitanje “što mi je ovo trebalo”. Srećom cijela ekipa iz auta zaključuje da nije spremna za planinarenje (tu priču ćete vidjeti u nekom drugom izvještaju), pa se mi polako spremamo i krećemo na kavu u Grožnjan. Uživamo u ljepotama Istre i divnom sunčanom danu uz male zamjerke na iznimno zavojite ceste. U Grožnjanu srećemo još dio ekipe koja nas poziva sa sobom na ručak što vrlo rado prihvaćamo u tom trenu naivno vjerujući da ćemo brzo i lako stići do restorana. Četiri pametne glave iz crvenog auta s cvjetićem odlučuju pratiti kolegu Izletnika bez pitanja pa tako vožnja od cca 10 minuta traje 40 min uključujući bespotrebno kruženje oko restorana po makadamu (ne preporuča se dan nakon fešte). Gladni i umorni, nismo sigurni bismo li se smijali ili plakali, stižemo na naše odredište gdje vikend-čašćenje završavamo preukusnim jelom od boškarina (hvala Rajko na preporuci). Put za Zagreb je prošao lako i premda je vikend bio divan, svi smo jedva dočekali dočepati se svojih kreveta.
P.S. Velika pohvala organizatorima s Vale i Petrom na čelu! Vidjelo se da je u organizaciju uloženu puno puno truda i vremena na čemu smo jako zahvalni!
S.R.
Izvještaj Savudrija
Petak.
Krenuli smo nakon posla iz Zagreba i stigli u Savudriju oko 7 navečer. Dočekala nas je odlična ekipa i priprema jako finog roštilja. Podružili smo se i pokušali se koristiti hladnih jacuzzijem, jer ga nismo znali zagrijati, te se na kraju kupali u 10 cm mlake vode u kadi jer nam je i u kupaoni bilo nestalo tople vode ali kao i uvijek s odličnim društvom Izletnika sve situacije su čista komedija tako da ni ova nije bila iznimka. Svi se skupa dobro nasmijasmo i odosmo spavati.
Subota.
Ujutro chillanje i doručak na balkonu i kratka kava uz more po predivnom vremenu uz gledanje brodova na pučini. Nakon toga krećemo busom prema vinariji, ondje slušamo i samoj vinariji Cuj, njihovom načinu rada te kušamo 5 divnih, i njihovim riječima vrlo pitkih, vina. Vinarija i vrt oko nje su jako lijepi s divnim pogledima što je naravno iskorišteno za zajedničko slikanje.
Nakon kušanja vina smo se kraj vinarije još malo podružili uz koju bocu dobre malvazije čekajući bus koji nas vozi u restoran. U restoranu večeramo stvarno iznimno ukusnu hranu i nakon restorana se u divnoj proljetnoj noći šećemo prema smještaju. Dok smo došli do smještaja je u jednoj od kuća već bio krenuo dosta jak party no ja bih se htjela ponovno okušati u korištenju jacuzzija tako da odlazim do svog smještaja po badić te provodimo večer opuštajući se u toplom jacuzziju na terasi ispijajući pivice.
Nedjelja.
Nakon jutarnje kave i doručka pakiramo se i spremamo apartman te krećemo prema Brestu pod Učkom jer nas iz nekog razloga navigiram kako mi Google kaže umjesto kako mi zdrav razum govori s obzirom na to da idemo planinariti na Ćićariju. Usprkos gubljenju put do točke nalaženja je predivan i jedva se čekam vratiti u tu malu Toscanu Hrvatske. Dok smo došli do točke nalaženja su Izletnici već otišli tako da smo ih uspjeli sustići pred prvim vrhom Ubredom no i mi smo se htjeli popeti na vrh tako da se ponovno razdvajamo i sljedeći put ih sustižemo tek pred sam kraj rute nakon vrha Muzari, ali na vrijeme za zajedničko slikanje. Na planinarskom domu Žbevnica smo se podružili uz najmanju kavu i najveću Cedevitu te se zaputili prema autima.
U dva auta koja su otišli u krivi Brest bilo nas je ukupno šest, dvoje od nas šest se kod vrha Ubred odvojilo i krenulo dalje s ostatkom ekipe, a nas četvero je solo planinarilo većinu staze.
Vrijeme nas je stvarno poslužilo i staza je bila kao iz slikovnice, oko nas predivni krajolik, a pred nama niska trava koja izgleda kao zeleni tepih koji se proteže unedogled. Svakako se veselim ponovno vratiti na Ćićariju jer nisam nikad prije bila a iznenadila me i visinom i pogledima i kvalitetom staza.
Sažetak bi bio da nas je bilo stvarno puno na ovom hedonističkom izletu tako da zapravo ni ne znam što se sve događalo i zapravo uopće ne znam što su mi ukućani u smještaju radili i gdje su bili jer sam ih vidjela samo u busu i pred vinarijom.
Meni je u svakom slučaju bilo mirno i lijepo, kušala sam fina vina i finu hranu i prošetala se malo po predivnoj Ćićariji s vrlo malom grupom tako da nisam osjetila previše ni tu količinu ljudi ni hektičnost. Došla sam doma sretna i odmorna duhom tako da još jednom se zahvaljujem organizatorima što su nam to omogućili.
D.M.
Hedonizam u ISTRI
PETAK 19.04.2024. CITRAČEM DO SAVUDRIJE:
Okupili smo se nakon radnog dana u Ivanovom Citraču i zaputili se ka Istri. Ekipa je bila zanimljiva, uz malo politike, kave i Adamovih zanimljivih priča iz djetinjstva stigli smo sretno. Dočekala nas je vesela ekipa, roštilj i naravno glazba i cuga. Najeli smo se, zabavili, a neki malo i posrnuli. Kraj večeri sam provela na hladnim pločicama, neki u jacuzziju, neki su još malo rasplesali; ali ništa daleko od uobičajenog Izletnik partija.
SUBOTA 20.04. VINARIJA CUJ:
Jutro, nekima mamurno, nekima uz trening pa doručak, kava. Zatim jedan od highlighta izleta, a to je Vinarija Cuj. Jedna jako slatka obiteljska poslovna i uspješna priča. Lijepo su nas ugostili, najeli (načeli za ručak/večeru) i „napili“. 5 vrsta vina kasnije (+ još malo dodatne dEgustacije) vrijeme je za obilnije jelo. Zaputili smo se prema restoranu spremni za plate. U stilu smo ponovno fino jeli i pili, spremni za party broj 2.
Za neke je party bio preveseo, a neki su se opustili u još jednom highlightu izleta – jacuzziju.
NEDJELJA 21.04. ŽBEVNICA
Spremamo se za check-out iz našeg prekrasnog smještaja, posljednji pozdravi od onih koji su odustali i krećemo na glavnu aktrivnost društva – planinarenje. Ne može izlet jednog PD-a proći bez planinarenja. Vožnja kroz Istru je bila očaravajuća, pogledi na male gradiće na zelenim brdima i vinograde, čista i očuvana priroda… Okupili smo se na početnoj točki Brest (dobro svi osim ekipe iz Citrača i Rajka, ali stigli smo) i krenuli na hike. Uspon nije bio težak, taman za resetiranje od prethodna dva dana, slatko i veselo kao uvijek. Na putu prema dolje, stali smo na kratko kod jednog planinarskog doma, a onda u svoje aute i onda za Zagreb brzo i efikasno!
Zahvalili smo se odličnoj logistici, ali hvala im i ovom prilikom!
E.M.
Zbog poslovnih i privatnih obaveza pišem ovaj izvještaj s 3 tjedna zakašnjenja. Već su pomalo isparili detalji našeg hedonističkog izleta, no sjećanje je vratila razglednica Baby Lasagne iz Labina i savudrijskog svjetionika gdje sam se šetao i naslikavao sa smišnom Zadrankom Anom Kovačević. Dok smo pili kavicu uz more u daljini su se mogli vidjeti vrhovi Alpa. More i Alpe spojeni u jedno. Velebajno! S obzirom da smo većinu vremena samo žderali i pili nitko nije bio loše volje. Roštilj, posjet vinariji i odlazak u konobu. Baš pravi hedonizam. S obzirom da nisam osoba koja pije najčešće sam među prvima u krevetu, ali ovoga puta malo sam si dao oduška i ostao duže budan i fakat se isplatilo. Skužio sam da Ivana Brkić i dalje žari i pali i da bez obzira na godište svi znaju njezine pjesme. Također mi je i novost da Pepić u neko doba počne pričati sumeranski. Nevjerovatno egzotično! Sva sreća da smo zadnji dan bar nešto planinarili i obišli Ćićariju kako bi svo to iće i piće malo potrošili. Uglavnom vjerujem da bi anegdota bilo još da sam znao da ću pisati izvještaj prije izleta. I naravno svaka čast Valentini, Petri i ostalim suorganizatorima šta su nas tako razmazile u par dana. Terra magica je uvijek dobar izbor!
A.C.
