Kung fu maturalac; Debela peč / Bohinjsko jezero

Budući da je ovo dvojni izvještaj, dogovor između Nives I mene je pao da ću bit zadužen za tekst a ona za popratne slike. Ovo će isto više biti osobni dojam nego izvještaj jer činjenice poput vremena, kilometara i trajanja hoda pamtim isto kao što prosječan čovjek pamti  teoreme o divergenciji i gradijentu. Dakle slabo do nikako.

Polazak je bio zakazan za 6 ujutro. Toliko znam jer mi je ovo prvi službeni izlet sa Izletnikom pa sam se pripremio  da ne zakasnim. Zakasnili smo (nije do mene majkemi).  Nakon čekanja nekoga tko se nije pojavio krenuli smo oko pola 7. Vrijeme je relativno, to mi se sviđa. Novitet na izletu je bio pokret na određenu pjesmu umjesto klasičnog: “ajmo”. Mashup kung fu fightera i wicked gamea. To sam saznao usput, jer kako sam rekao ovo mi je prvi izlet, i to još “maturalac” pa se osjećam kao bradati prvašić koji izgleda dovoljno staro da se prošverca među maturante. Skužili su me svejedno pa su mi uvalili da pišem izvještaj.

 Nakon nekog vremena smo bez većeg zastoja prošli slovensku granicu i nedugo zatim uslijedila je prva pauza i tenkiranje kavom na pumpi sa Marche restoranom. Možda korisna činjenica da je kava na šanku 10 centi jeftinija od one sa aparata, jest da se trunku duže čeka ali bog zna da je finija. Krenuli smo prema Pokljukama za finalno spremanje, pražnjenje ruksaka od nepotrebnih stvari i kretanje prema Blejskoj Koči. Do doma cca 2h. Na domu se moglo pojesti nešto uz prethodnu najavu što će nam biti i prva postaja za odmor. Staza počinje službenom šumskom cestom da bi se kasnije odvojili na planinarsku stazu koja je bila popločana sa pupavkama, gestapovačama, dedekima a posebice vrganjima što jedan dio nije mogao odoliti pa se ugledao na gljivare koje smo sretali s putem. U daljini se moglo čuti UAAAU i AUUU kao znak za vrganja kapitalca. Kasnili smo do Blejske Koče, jasno. Vrijeme je relativno. Raka je u sebi malo kipila na berače pa je sa guštom pustila pjesmu kao znak za pokret i ranije nego što je trebala činimise. Naše negodovanje i njen psihički Kung fu udarac su joj vratili blagi osmijeh na lice. Really wicked game.

Staza od Koče do vrha se promijenila što vegetacijom, što terenom ispod gojzi (više kamenja i strmijih djelova), što količinom vrganja.  Po osobnoj procjeni kretali smo se povoljno, nit prebrzo nit presporo, taman za moje ravničarske gene.  Pratilo nas je oke vrijeme koje je, što smo se više primicali vrhu, bilo sve povoljnije i sunčanije. Tako je bilo i na samom vrhu; sunce, bijeli oblaci, dron, sunce, horizonti, para oblaci, sunce, panoramski view. Nakon cca pola sata BENG: nestvarna ljepota je bila prekinuta ponovnim kung fu udarcem. Pokret dolje.

Kretali smo se zadovoljavajuće, pauza ponovno na Blejskoj Koči i nastavak prema Pokljukama. Uz manje zastoje smo se spustili do busa gdje je višak para od busa bio podjeljen nazad u obliku gin i rum valuta. Uz trošenje valuta dolično maturantima krenuli smo prema Bohinjskom jezeru koje je trajalo poprilično dugo. Vrijeme je relativno. Maturalna zabava i ples sa grdosijom od brda iznad jezera se nastavio duboko u noć, šljunak je sve manje žuljao izmorenu dupad.  Umorni krik zvučnika najzad je prekinut bolnim vapajem jednog namjernika iz kampa. Džentlmenski i izletnički, vapaj je uzet u obzir.

Sutradan; pravo lice kampa jer više nije noć. Ugodan šumski ambijent u podnožjima brda sa šljunčanim snježnobijelim plažama i mogućnošću kanuinga, kajakinga, tushinga, poopinga, hammockinga, caffeinga i hamburgeringa. Netko od Izletnika je rekao da kamp ima lošu vibru ali realno, tko te voli kad mu ne daš spavat po noći? Osobno, vrlo prijazan boravak u kampu.  Krećemo doma. Oko 4. Valjda. Vrijeme mi je relativno primjetili ste.

Konkluzija; jako lijepo organiziran izlet od strane Kristine, Rake i Dore, vrlo ugodna ekipa i frendli atmosfera, ići ću opet garantsigurnostoposto. Izbjegavao sam epitete poput prekrasno i divno iako se neki dijelovi staze i panorama s vrha mogu i tako opisati.

Kung fu.

Nives i Vladimir.