Fortica (Omiš) + Perunika
Bonus: izvor Cetine
24. – 26.3.2023.
Na samom početku zahvalio bih se organizatorima. Hvala ljudi, bez vas ovo ne bi bilo moguće.
Upsss, organizatori nisu išli na izlet.
I tu nije bio kraj nevoljama ostavljenih ferrataša.
Kisla nam je glaAOoOoOva skoro, ljudi.
Potrebno je reći da je izlet dosta visio u zraku zbog vremenske prognoze koja je najavljivala kišu skoro do samog polaska. Hoće, neće, daj ga, ne daj, Norvežanin, Hrvat, ovaj, onaj.
Dva auta (s 8 duša) krenula su u petak nakon posla put Splita, točnije planinarskog doma Malačka na Kozjaku, dok je jedan trebao doći u subotu ujutro.
Ukratko, nije došao (covid i temperatura poharali su žensku čeljad PD Izletnika), a da bi doživljaj bio potpun s njim su u Zagrebu ostali i organizatori Maja i Adam.
Došavši u večernjim satima u planinarski dom smjestili smo se, bacili pogled na Kaštelanski zaljev i Split s prekrasne terase doma na 477 mnv, uz piće dogovorili se oko okvirnog plana za sutrašnju Omišku ferratu te pobjegli u krpe.
Subota 25.03.2023. – Fortica (Omiš)
Sveži ko jutarnja rosa razbuđujemo se uz kavu na terasi doma loveći prve zrake sunca te nakon doručka kreće lagano pakiranje opreme i pokret prema Omišu gdje nas čeka ferrata. Nekako je u autu zavladala tišina jer su vjerojatno svi bili u svojim mislima vezano uz samu ferratu koja po yt i slikama izgleda dosta strmo i zahtjevno. Šaljem svojima poruku da ih volim (šalim se).
Omiš, kao i dan, divno izgledaju, a most su zbilja spojili (nisu nas lagali na dnevniku). Grad odiše nekom čudnom privlačnošću jer se smjestio duboko u kanjonu Cetine, okružen planinama s kopnene strane, te morem, za divno čudo, s morske strane. Nadaleko poznate omiške gusare nismo sreli.
Na parkingu uz rijeku, a podno planine, oblačimo feratta opremu, kontroliramo zategnutost iste jedni drugima te provjeravamo baterije na mobitelu kako bismo bili u mogućnosti zapaliti društvene mreže.
Budući da idem prvi, Melita me moli da je slikam u nekom trenutku, al da izgleda opasno…što god to značilo. Evo opasne slike:
Sam uspon je doslovno predivan, pogled oduzima dah svakim korakom. Do vrha nam je trebalo otprilike 1,5 h uz česta stajanja za slikanje i uživanje u pogledu.
Na samom vrhu nalazi se tvrđava Fortica, a s kule Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine te na otoke Brač, Hvar i Šoltu.
Nakon odmora na vrhu ovi ludi i prpošni avanturisti kreću, kako i priliči ovome izletu, do planinarske kuće „Luda kuća“ odakle se manji dio članova penje do vrha Kula na 863 mnv dok ostatak ljenčari okolo kuće, gricka sendviče i voćke… Spuštamo se polako prema gradu uz „bezveze“ pogled cijelo vrijeme.
Na putu do dolje tražimo savjet lokalca o najboljem putu za probiti se do grada i dobivamo uputu da idemo „ravno pa livo, iako nam se neće činit da triba livo“.
Uglavnom, kad vam se ne čini da treba livo nemojte ići jer očito ne treba. Radimo dodatnih cca 1 km. Nije ni to bio nikakav problem jer uskoro dolazimo do dućana, kupujemo sladolede, te slatki i veseli kakvi jesmo stižemo do gradske plaže gdje sjedamo umorni na piće.
Za večeru domar priprema odličnu ribu te uz priču i vino/pivo pratimo utakmicu Hrvatske i Walesa čiji izjednačujući gol nisam vidio jer sam pišao u wc-u budući da sam mislio da nema šanse da padne 1 min prije kraja. Bravo Mario.
Inače, s terase doma puca pogled na Poljud u daljini, kreveti su meki, a tuševi topli 😉
Nedjelja 26.03.2023. – Perunika + izvor Cetine
Nakon doručka, čestitki i pozdrava s domarom Markom, krećemo do Podstrane odakle se penjemo na Peruniku. Moram priznati da sam očekivano nešto lakšu stazu od Omiške tako da sam se iznenadio strmošću. Cijelim usponom nižu se spektakularni pogledi prema Splitu i okolici, a pojedini dijelovi traže „sigurnu nogu na izloženoj stijeni“. Stanje ferrate je odlično, sajle napete, a gazišta stabilna.
Ne brinite, ovo je na samom početku vjerojatno ostalo od radova.
Na vrhu Marija nalazi novčić za sreću. Čestitke 😉
Na povratku do početne točke prvotno smo malo lutali jer je loše označeno, dok nismo uočili put prema staroj crkvici kojim smo se uspješno vratili do samog ulaza na ferratu.
Budući da smo i današnji sunčani dan htjeli u potpunosti iskoristiti, na povratku kući krećemo u pravcu Vrlike te se odvajamo do „oka Dalmacije“, tj. izvora Cetine. Nevjerojatan izgled i boje koje se prelijevaju kroz kristalno čistu vodu bile su šlag na torti ovome super izletu.
Pusa Ćao Bok, voli vas M.P.