“It doesn’t matter where you are, you are nowhere compared to where you can go.”– Bob Proctor

Postoje dani u životima kada osjetite kako dolazi do epohalne promjene i kako stvarnost oko sebe više nećete promatrati na isti način. Niti tkanja prostorno vremenskog kontinuuma ispreprele su nove uzorke u subotu 7. studeong 2015. A.D. kada sam se, kao još nepridruženi član društva, odazvao pozivu izvršnog predsjedništva P.D. Izletnik na biciklijadu po obroncima Medvednice.

Prva etapa epopeje bila je asfaltirana, od Iblerovog trga krenuli smo Medveščakom i Ksaverskom cestom do Gračana te se Sljemenskom cestom popeli do Lugarnice. Radilo se o konstantnom usponu od 785 m na ruti od 18,5 km. Naša kršna tijela i balvani od nogu savladali su rutu i na vrhu smo se osjećali nešto bolje nego da smo dobili prstom u oko. Pauza je uslijedila u krcatoj Puntjarci. Sunce se ove godine značajno urotilo protiv mjeseca studenog tako da je na terasi doma bilo sasvim ugodno sjediti i u običnoj majici.

Nakon što smo duše okrijepili tekućim nutrijentima krenuli smo na drugu etapu, prema vrhu Gorščica. Cestom smo nastavlili do Hunjke, odakle smo se prebacili na makadamsku stazu (staza 69, do Tisove peči, gdje se na jedinom križanju skreće na lijevo). Ova etapa pokazala se znatno ugodnijom, nema konstantnog izmicanja automobilma, cijelim putem se izmjenjuju blagi usponi i nizbrdice, pa smo se u vožnji mogli više opustiti i uživati u igri sunca i jesenjih boja. Vrhunac uživanja u prirodi upotpunila je golema skupina dibidusa na dirtbikeovima i buggyima. Ustanovilo se da je takve brumđije po zakonu ipak nelegalno rješavati ručnim bacačima granata. No akumulirani osječaj gladi natjerao nas je da ih što prije eliminiramo iz misli i posvetimo se slasnoj ponudi iz cuisine de monsieur Par Excellence. Vratina s roštilja bila je brutalno slasna, grah s ričeti šamara grahove svuda unaokolo, a i deserti navodno invalide dižu na noge.

Nakon ručka dostojnog kralja sve je krenulno nizbrdo, treća etapa spuštala se makadamskom satzom od Kaptolske lugarnice do Vidovca, koja je na momente dosta razrovana tako da su blagoslovljeni biciklisti sa kvalitetnim suspenzijama. Osim tih drndavih dijelova put je bio podjednako lijep i šarolik kao i prethodna etapa. S vjetrom u kosi i kojom bubicom u oku spustili smo se do Dubrave, te nakon toga začas i do grada u kojemu je vladala predizborna šutnja….

U totalu za cijeli krug nam je trebalo oko 8 sati. Fizička kondicija je najpotrebnija za prvu etapu, dok ostatak puta je puno blaži i razvedeniji, te logično prevladava spust. Za studeni vrijeme nam je išlo poprilično na ruku, a spektakularno društvo je samo zaokružilo doživljaj dobro odrađene subote.

Napisao, izbrljao, nikad lektorirao, poslije proluftao i ispraznio pepeljare:

Goran Burek