Vjetar nas nije volio
Mjesto radnje: Baranja-Vojvodina
Vrijeme radnje: 4.-.6.4.2015.
Likovi: 2 izletnice i 6 izgrednika
Ruta: Osijek-Sombor-Osijek
Total:164 km i jedna izbušena guma

1551662_435080533313936_660358865264664843_n

Obzirom da univerzalni vojnik Juric nije bio na ovom izletu ponudila sam se napisati izvještaj jer sam ovaj put ja osjetila kako bez muke nema nauke. 🙂 Dio izletnika krenuo je već u subotu vlakom za Osijek i prespavao u kampu u mjesto Kopačevo, cca 12km od Osijeka, nedaleko samog ulaza u Kopački rit. Dečki su u subotu čekajući naš nedjeljni dolazak već odradili 50ak km kroz Kopački rit, vidjevši pritom čitavi zoološki vrt, dvorac Tikveš (u kojem su nekoć obitavali drug Tito i mnogi svjetski državnici) te zabilježili jedan selfi pada sa bicikla.

1402400_440106809477975_4587251468112462072_o

Trio Kušek-Džeba-Švraka krenuo je Slavonija ekspresom u nedjelju i za ekspresna 4 i pol sata stižemo u Osijek. Iz samog Osijeka kreće poznati Eurovelo 6 zajedno sa Panonskim putem mira kojima smo i mi pedalirali. 1. dan vozimo Baranjom asfl. cestom prema graničnom prijelazu Batina. Beskonačno ravna cesta prolazi beskonačnim ravnicama kroz napuštena sela i ona manja naseljena živopisnih imena, Zmajevac, Suza, itd. Na kraju te beskonačnosti ponekad se ukažu 2 drveta do kojih nikako doći jer se jednoličnost poigrava umom pa se čini da drveće odmiče kako mu se bližimo. Cesta je markirana smjerokazima međunarodne biciklističke rute Eurovelo6 i Panonskog puta mira. Iako je bila najavljena kiša, vjetar je tog dana odlučio biti neprijatelj i neprestano puhao ravno u prsa ko’ da mu je zadnje.

11102933_443141489174507_5900720979427027875_o

Krenula sam na biciklijadu sa traktorskim gumama (29cola) što je na tom vjetru zajedno sa bisagama bila prava pasija. Dok je vjetar razbacivao ptice po zraku i fijukao kroz kacigu moji kvadricepsi su plaćali danak ameterizmu. U jednom trenu odustajem i guram bajk jer sam tako bila duplo brža. Gurajući ga,osjećam kako mi vjetar odnosi volju za životom zajedno sa onim pticama. Tu uskače Džeba terminator i mijenjamo bajkove. G.I. Džeba mi pravi društvo dok su dečki već dobro odmakli ispred nas. Postaje lakše te sad brže napredujemo. U selu Suza nedaleko granice u birtiji nas čekaju dečki. Okrepa, topla čokolada i odmor su napravili svoje te dalje nastavljam kao nova. Degustaciju poznatog baranjskog fiša ostavljamo za drugi put obzirom da se treba prethodno najaviti. Ekipa na graničnom prelazu Batina za kućnog ljubimca ima XXL vepra koji obitava u kanalu. Pedaliranje dalje nastavljamo malom omaškom prometnom magistralnom cestom (što sutradan ispravljamo) i za cca 3h stižemo u Sombor.

11130198_1419808021660422_5435922914151659802_n

Cesta također prolazi manjim selima, a pobjedu odnosi mjesto Bezdan. U Bezdanu postoji birtija imena Kornati, ex.Vietnam u kojoj se razbijena čaša plaća 200 dinara i nitko ne pije na dug. Zakoni su to koji vladaju njezinim zidovima. U Sombor stižemo sa mrakom oko pola 8. U bike campu Long route u samom centru Sombora nas dočekuju sa kavom i rakijom presimpatični i ljubazni vlasnici. Kamp je za svaku pohvalu sa više nego pristupačnim cijenama. Obzirom da smo došli van sezone i u vrijeme obnove kampa, vlasnici nam nude smještaj u 2 sobe za svega 3 dinara kako ne bi dizali šatore. Nakon kratkog odmora g.Predrag nas provodi centrom Sombora prema restoranu. Sombor nas jednoglasno osvaja. U fensi restaču za sitne pare izjedamo ogromne količine hrane a tulum je ovaj put podbacio tj. nije ga bilo. Napaćeni i siti odlazimo spavati prije ponoći.

10930918_440107762811213_3488204578685702432_o

Naspavani iz Sombora krećemo ovaj put prema manje prometnom i prirodno bogatijem Bačkom Monoštoru. Vjetar je bio blagonaklon i malo promijenio smjer u bočni sa tendencijom u prsni. Oko 11h stižemo na granični prijelaz Batina gdje Nemanja biva žrtvom nasumične kontrole dečki iz krim policije. Izgrednik pobjeđuje i pičimo dalje. Svega par km od granice skrećemo na nasip koji prolazi Kopačkim ritom dužinom oko 30 km.

11058449_443141559174500_5820312756276013088_o

Truckajući se makadamom uživamo u močvarnim livadama i šaševima najstarijeg parka prirode u Hrvatskoj grijani zrakama sunca, bez zvuka automobila uz krckanje kamenja pod izletničkim gumama. Na pola puta ručamo uz nasip dijeleći međusobno ostatke hrane. Oko 3 sata stižemo u Osijek. Slavonija ekspres prekrcana studentima i radnim narodom na vrijeme je stigla u Zagreb kasnivši 40ak minuta. 🙂

za kraj ovog izvješaja:

Drugovi moji, radni, veseli, bicikle voze, ponositi svi.

Drugovi moji, radni, veseli, pobede nove nosićemo mi!

Jelena Švraka