Ovo je bio prvi zajednički doček Nove godine članova PD Izletnik i njihovih prijatelja. U tri dana okupilo nas se 40-ak u planinarskoj kući Mance simpatične gospođe Janje u Begovu Razdolju. Kuća je na super lokaciji, točno preko puta lokala Gorje u kojem su se često ispijale kave.
Osim što se družilo i feštalo kako se to priliči jer se isparaćala stara i čekala nova godina, naravno i hodalo se je. Okolica najvišeg naseljenog mjesta u Hrvatskoj pruža dosta toga zanimljivog po pitanju planinarenja pa su tako 01.01. ranoranioci odlučili iskoristiti posljednji dan prije najavljenog snijega i posjetiti strogi rezervat prirode Bijele stijene. Ok, prvotna ideja je bila proći i Vihoraški put, ali ipak se nije toliko rano ustalo. Uz fotografiranje spomenika smrznutih partizana na Matić poljani i upijanja zraka sunca, odvezlo se do početne točke hodanja, nedaleko od Marinog groba od kud se krenulo do vrha Bijelih stijena. Nakon krakog predaha na vrhu nastavilo se prema planinarskoj kući i skloništu HPD Kapele pa dalje kružno natrag do auta gdje se ispijao Robertov šampanjac.
Oni koji su još nešto kasnije ustali iskoristili su dan za šetnju Vražjim prolazom i Zelenim virom. Kasnije uvečer po običaju nismo se mogli usuglasiti kome je bilo taj dan bolje. Druženje se nastavilo uz zanimljive kvizove koje su osmislili Burek i Potočnjak, a i pale su prigodne nagrade pobjednicima.
Sljedeće jutro, 2.2. većina je krenula natrag za Zagreb, a 15-ak hrabrih se točno u podne uputilo prema Bjelolasici. Tabanalo se dva sata dosadnom makadamskom cestom do Žute poljane pod ledenom kišom koja je prešla u snijeg u trenutku kad smo se počeli uspinjati prema vrhu. Citirat ću Valjka da „Bjelolasica nikad ne iznevjeri“ pa tako nije niti ovaj put.
Sa snijegom je došao poslije i mrak pa se po šumi i tražio pravi put, gubilo se pa se pronalazilo i tako. Izbili smo na greben pa na vrh pa se spustili do skloništa, malo odmorili pa natrag za Begovo. Bio je to nekima, kako su rekli, jedan od gorih izleta. 🙂 Umjesto predviđenih 5ipo – 6 h, trebalo nam je 8 h, rekla bih taman da Begovo napustimo u zadnji čas jer su padale krpe snijega, a ralice su srećom odradile svoje. U Zagreb smo došli iza ponoći.
Završit ću s tim da je u ta tri dana bilo raznoliko, baš onako kako ja volim, lijepo, rekla bi 🙂
Iva Džeba