3.-4.2024.

Ima neka tajna veza…

Između Velebita i mene, naravno, a šta ste vi mislili?!?

Znate onaj osjećaj kad putuješ na Jug i prođeš Velebit, sve je nekako ljepše i lakše, na moru si, sve postaje moguće, obožavam to. Osim mojih južnjačkih korijena ima nešto što me uvijek vuče tom Velebit, kojem se svaki put divim. Ima nešto drugačije u tom zraku, nešto što mi uvijek daje osjećaj e to je to. Nije mi isto popela se ja na Učku i gledala more ili na Velebit (sori Istro, imaš i ti svoje čari). To je moj prozor na Dalmaciju <3

Učlanivši se prije dvije godine u Izletnik samo mi je bilo u glavi, moram se više popest tamo, šta je to tamo, o čemu sam uvijek samo slušala priče… Naravno moja očekivanja su se svakim izletom ispunila i više od toga. Ovaj put je bio red na Srednji Velebit, točnije Bačić kukove i još nekoliko kukova, nisam baš zapamtila sve nazive jer sam poprilično bila zaokupljena svojim kukom koji mi je baš taj vikend otkazao poslušnost. Zato su se ubrzo kukovi preimenovali u Bačvine kukove (i tako će sad i ostati).

Ne smijem zaboraviti istaknuti da sam se vozila sa četiri kavalira koji su mi velikodušno ustupili suvozačevo mjesto (ja sam im omogućila da budu ljubazni i samo sjela naprijed), možda Luka nije bio oduševljen jer moji decibeli probijaju uši, no bar nije mogao biti budniji dok je vozio. Ulogu suvozača ja shvaćam ozbiljno, moraš animirati vozača :D. Baš su dečki (Adam, Pepić i Žina) bili slatki iza stisnuti, milo ih je bilo za gledati, pogotovo kako se njihova ramena trljaju cijelim putem, mislim da je Adam bio „najoduševljeniji“. Bar je imao materijala o nečemu mljeti :*.

Prvi dan hodanja je bio duži put, drugi dan je bio kraći, ali puno zahtjevniji. Prognoza nije bila niti blizu zimskim uvjetima, i iako to ima svojih prednosti, ne mogu se oduprijeti osjećaju kako to nije normalno i kako lagano sve ide u pm… Svakakve misli uvijek prolaze kroz glavu na ovakvim pohodima, borba sa samim sobom kad se satima vereš na sve četiri po takvim kamenčinama da si misliš šta je meni ovo trebalo, no moment kad dođeš do tog jednog vrha, staneš i pogled puca na more kao da mu nema kraja, sve se misli brišu i doslovno si u trenutku i dišeš punim plućima. Svi oko mene odmah izgledaju ljepše, i još kad sve to zaliješ najslađim nektarom za nepce, čim drugim, nego pivom ufff <3. Razlog zašto volim Žinine izlete, osim što je Velebit u igri, je da ću ZIHER popit pivo na vrhu, zna čime će me motivirat da se dovučem do gore haha. Ova piva je bila još slađa jer bolovi u kukovima nisu prestajali i svaki korak na desnu nogu je bio kao da me netko pika nožem. Dok sam ja imala svoje muke, Marija se borila sa svojim strahovima od visine, provalija i svega što ide u tom paketu, sigurna sam da bih ja isto možda bila ta, ali je bol zamijenila strah. Sestrinski smo podijelili muke na psihičku i fizičku bol, no uspjele smo, i na Bačvinom kuku smo izgledale fantastično u istim majicama :D. Igor je putem malo pokleknuo, ali se brzo digao, možda je trebao uzet samo malo zraka ili prekrižit se, ko će ga znat. Vanja i Mare nisu trepnuli hodajući, Adam naravno nestajao iz vidokruga, ali po prvi put me to nije živciralo, uvijek ga se može naći gdje je dobar pogled jer ga vjerojatno naslikava iz tisuću kuteva i sebe naravno (i svi volimo njegove slike ;)). Pepić je sav bio lepršav i više puta ponavljao „a šta nam je lipo“, što nas sve podsjeti na našu najluđu Izletnicu <3.

Osim što su takvi izleti puni pentranja, muka, pogleda, smijeha, znoja , zadovoljstva i srećice, puni su i dobre klope i druženja u noćnim satima. Spavali smo u hostelu u Baškim Oštarijama, bili smo fensi do bola. Večera u restoranu, pivo naravno… Začudo nitko nije igrao belu, niti jednu društvenu igru, svi su bili iscrpljeni, ali ne toliko iscrpljeni da bacimo koju trač partiju (#samoljubav), štaš, balkanska posla… Kako god, svi smo se rano pobrali spavat. Idući dan buđenje rano, kao i uvijek, i za divno čudo i moji cimeri su bili budni i odmah smo bacili čašicu razgovora. Pepić i Adam su imali noćne more, a ja sam baš imala slatke snove ;). Adam je zaključio da je to zato jer sam ja vještica hihi….

Kad se sve lijepo zbroji i oduzme ono loše (kukovi i strahovi), to je bio jedan prekokrasan vikend s divnim ljudima.

Hvala…

Jedva čekam idući izlet na Velebit s kojeg ćete čitati Adamov izvještaj.

Pusa bok s Bačvinih kukova

VOLITE SE IZLETNICI!!!<3

Autorica: M.B.