Azimutacije

Mjesto i vrijeme radnje:

Medvednica, 24.01.2016. (od jutra do mraka)

Ruta:

Voljeni Vukovar – Vidovec – (preko Pečovja) – Gorščica – (azimut) – Lipa – Planina Donja

Junaci:

Tihana, Karla, Burek, Fero i Damir

Polu-junaci iliti junci:

Potočnjak i Gita

Ideja azimutacija može pasti na pamet samo genijalnom umu poput Burekovog… u post-party stanju uma, nedjelju ujutro nakon proslave prvog rođendan PD Izletnika na Gorščici. “Što ne bismo probali jednom izabrati dva doma, povuči ravnu crtu na karti (?) i prehodati ravno po azimutu što kraćom rutom? Kao neka igra.”

Prošlo je ravno tjedan dana i već sljedeću nedjelju nalazimo se u bazi „Voljeni Vukovar“ na okretištu Dubrava i proučavamo kartu. „A šta znače ove crtice? A ovo plavo? Pa nije to velika udaljenost…“

Eksperimentiranje počinje već u Vidovcu kada se, umjesto standardnom rutom do Gorščice, odlučujemo na „alpsku“ rutu, na preporuku Domara „Mersi Bukva“ Dragana od vikend prije. Ruta hrptom preko Pečovja se pokazala kao apsolutni hit. Gita je ganjala srne. Burek je našao nečiju SOS torbicu sa hrpom korisne opreme, uključujući zamjensku bateriju za Alcatel. Potočnjak je našao stolicu za ohanuti na vrhu.

Na Gorščici se krijepimo uobičajenim haute-cuisine objedom po menza cijenama. Domar „Mersi Bukva“ Dragan mi vraća leptir mašnu koju sam „zaboravio“ vikend prije. Srećemo neke ljude. Gubimo Potočnjaka i Gitu. Vadimo kompase i karte. To je samo tri kilometra zračne udaljenosti. Mačji kašalj. Snimamo azimut. 88 stupnjeva. Maltene istok.

Banzai!

Sljedeća tri sata moglo se čuti puno zvukova lomljenja suhih grana, ponešto tiših ili glasnijih psovki i gotovo ništa riječi pohvale za Burekovu genijalnu ideju. Azimutiranje se pokazalo kao ozbiljan i naporan posao. Imali smo sreću sa gotovo proljetnim vremenom i uvjetima u šumi, no bez obzira na tu činjenicu, većinu vremena se kretalo četveronoške i pod čudnim kutovima.

Duhovni i orijentacijski vođa Burek nije prepuštao niti metar ne-azimutirane rute neprijatelju te se zaista gazilo kroz svako žbunje, preko svakog potoka i uz svaki uspon. Markirane staze zaobilazili smo kao vrag tamjan.

Nakon nešto manje od tri sada hodanja, puzanja i klizanja te 3.5 prijeđenih kilometara, dolazimo do prvog objekta izgrađenog ljudskom rukom, a stotinjak metara dalje i do doma. Na Lipi je uslijedio fotosešn, klopa i pjesma.

Nakon odmora, kraćim putem se spuštamo do Planine Donje. Vrag nam nije dao mira pa smo prošetali i do iste takve planine samo Gornje te smo zahvaljujući ZET-u već u ranim večernjim satima bili svojim kućama.

Ponovilo se.

Damir