PD Izletnik

PD Izletnik

Planinarsko društvo Izletnik

Author: Izletnik

PD Strilež – Crikvenica

O NALJEPNICI Odmah nakon osnivanja društva u 1985. pristupilo se biranju znaka, a u 1986.g. se od pet izrađenih prijedloga , odabrao znak kojeg je izradio Vladimir Savić. Taj znak (logo)…

O NALJEPNICI

Odmah nakon osnivanja društva u 1985. pristupilo se biranju znaka, a u 1986.g. se od pet izrađenih prijedloga , odabrao znak kojeg je izradio Vladimir Savić.
Taj znak (logo) nije se nikad mjenjao, a on je bez ikakvih dodataka i na naljepnici. Sam znak su za digitalni tisak pripremali izvan društva, a danas najviše koristimo logo kojeg je uredio Dino Lovrić, vl. “Dinografa”. No mislim da je ovaj podatak sasvim nebitan.

O DRUŠTVU

Planinarsko društvo „Strilež“ osnovano je 1985.g. sa ciljem okupljanja ljubitelja planinarenja na širem Crikveničkom području, a na inicijativu Damira Margana i Vladimira Savića. Osnivačka skupština održana je 15.travnja 1985.g.

Prvi predsjednik društva bio je Ivan Sobol. Rješenje o upisu u Registar doneseno je 28.08.1985. i time je i službeno počelo postojanje PD „Strilež“ u Crikvenici. Društvo dalje djeluje prema usvojenom Statutu, skupština se održava svake godine, a izborna je svake druge.

Comments Off on PD Strilež – Crikvenica

HPD Papuk – Virovitica

O NALJEPNICI Nastao između 2012.-2013. godine, točne podatke o pojedincu autoru nemamo, izrađen u tvrtki Grafoprojekt, predstavlja pitom bilogorski brijeg uz rijeku i drvo te izlazak ili zalazak sunca, okvir crvene…

O NALJEPNICI

Nastao između 2012.-2013. godine, točne podatke o pojedincu autoru nemamo, izrađen u tvrtki Grafoprojekt, predstavlja pitom bilogorski brijeg uz rijeku i drvo te izlazak ili zalazak sunca, okvir crvene boje s natpisom društva i godinom osnutka.

O DRUŠTVU

Početkom organiziranog planinarstva u Virovitici smatra se već 1927. godina kada se nekoliko Virovitičana, ljubitelja prirode učlanilo u Hrvatsko planinarsko društvo Zagreb. Točnije, 8. kolovoza 1927. godine i fotografijom je zabilježen prvi veći planinarski uspjeh planinara iz Virovitice, njih 5, koji su se popeli na Triglav. 14. listopada 1928. održan je osnivački sastanak podružnice Hrvatskog planinarskog društva Zagreb u Virovitici, koja je dobila ime Papuk uglavnom zbog toga što je već postojala podružnica Bilogora u Bjelovaru, a odobrena su joj pravila 29.12.1928. godine od velikog župana. Među prvim zadacima ove podružnice osim organizacije izleta bilo je i pronalaženje mogućnosti za izgradnju skloništa na obroncima Bilogore. Vrijedni odbornici 1931. godine kupili su staru kuću za smještaj šumskih radnika, koja se nalazila na predjelu Kipska kraj Turčević Polja. Ta je kuća prenesena na novu lokaciju „Vražje Vršće“ u blizini potoka „Ođenica“. Kuća je svečano otvorena i predana na upotrebu 2. rujna 1934. godine.Od osnivanja društvo je organizator pojedinačnih izleta u planinu i prirodu, skupnih izleta, planinarskih tura i visokogorskih pohoda od više dana. Od posebnih djelatnosti vrijedno je spomenuti markiranje planinarskih staza i putova. Društvo je imalo nekoliko sekcija između kojih su najaktivnije bile foto-sekcija i skijaška sekcija. Prvo skijaško natjecanja u Virovitici održano je 2. veljače 1934. godine u organizaciji PD „Papuk“. Planinarsko društvo u Virovitici je bilo prilično aktivno do pred sam početak 2. svjetskog rata kada je zbog okolnosti prestala sa izletima u obližnje krajeve, ali je i dalje postojalo. Ponovnim aktivnim djelovanjem društvo počinje 27. kolovoza 1950. godine kada je održana osnivačka skupštinu planinarskog društva kao samostalnog. Na osnivačkoj skupštini planinari su obaviješteni da je planinarska kuća „Vražje Vršće“ 1942. godine spaljena s kompletnim namještajem i inventarom, te da cjelokupnu planinarsku aktivnost treba obnoviti iz temelja.

Društvo organizira izlete; poznata je turneja 1954. godine po Sloveniji, Primorju i Gorskom kotaru. Rad društva posebno je aktivan 1974. godine, kada društvo dobiva prostoriju za rad i sastanke u jednoj sobi bivšeg Općinskog suda. Naročite uspjehe društvo je postiglo u označavanju (markiranju) planinarskih staza i putova. Orijentacijski sport demonstriran je u Virovitici prvi put 1981. godine; tada se održava i prvo klupsko prvenstvo i osniva sekcija za orijentacijski sport u sklopu Planinarskog društva „Papuk“. U orijentacijskoj ligi Hrvatske virovitički planinari posebno su uspješni 1982. godine. Tada četiri natjecatelja iz Virovitice sudjeluju u ekipi SR Hrvatske na pojedinačnom prvenstvu Jugoslavije. U prvoj polovici 1983. godine izrađena je i tiskana crnobijela karta predjela „Razbojište“, a u toku ljeta karta u boji predjela Ribnjaci – Lipova kosa. Ta karta izrađena je prema pravilima Međunarodne orijentacijske federacije (IOF). Visoke ocjene za rad PD „Papuk“ pridonijele su da je 1984. godine Planinarski savez Hrvatske povjerio društvu organizaciju Prvog otvorenog međunarodnog prvenstva Hrvatske, a Planinarski savez Jugoslavije organizaciju tromeča Austrija-Italija-Jugoslavija. Društvo je svake godine organiziralo izlete te se s vremenom ukazala i potreba stručnog vođenja planinara zbog čega se pod stručnim vodstvom Hrvatskog planinarskog saveza i Udruge Slavonski planinari započelo sa edukacijom planinara kroz razna usavršavanja. Tako je i HPD „Papuk“ započeo sa svojom prvom Općom planinarskom školom 2012. godine te je ove, 2024. godine održana i sedma po redu Opća planinarska škola. Planinarske izlete vode stručno osposobljeni planinari koji su završili tečajeve za planinarske vodiče, kao što i brigu o planinarskim stazama vode planinari-markacisti. Za istaknuti je organizacija društva 2013. godine kada se na virovitičkim ribnjacima održavao 38. slet planinara Slavonije u prigodi obilježavanja 85 godina postojanja Društva. Sudjelovalo je više od 300 planinara iz Slavonije, Bjelovara, Zagreba pa i iz Bosne i Hercegovine te 2023. godine za 95 godina na kojem je sudjelovalo preko 400 planinara.

Comments Off on HPD Papuk – Virovitica

HPD Kapela – Zagreb

O DRUŠTVU HPD Kapela je osnovano 1954. godine od kada neprekidno djeluje već 70 godina. Od 1954. do 1993. Društvo je djelovalo pod imenom PD Rade Končar. Službeni naziv društva…

O DRUŠTVU

HPD Kapela je osnovano 1954. godine od kada neprekidno djeluje već 70 godina. Od 1954. do 1993. Društvo je djelovalo pod imenom PD Rade Končar. Službeni naziv društva je Hrvatsko planinarsko društvo KAPELA ili skraćeno HPD Kapela.

Danas smo, po broju članova (prosječno oko 420), jedno od vodećih društava u Hrvatskoj i jedno od najaktivnijih. U 2023. organizirali smo 58 izleta s prosječno 31 sudionika po izletu što znači da smo u cijeloj godini imali ukupno 1797 sudionika. Društvo tiska svoj godišnji plan izleta koji sadrži raspored (točan datum i trajanje) 70-ak temeljnih izleta, a dodatni se izleti dogovaraju na sastancima Društva.
Naše prostorije, u kojima se sastajemo srijedom, nalaze se na adresi Maksimirska 51 a, prvi kat. Osim onoga planinarskog «gdje smo bili i kamo idemo», na sastancima se odvija bogat društveni život: predavanja sa slikama s izleta, predavanja uz projekcije o ljepotama svijeta oko nas, prijenos iskustava iz zaštite prirode, planinarskih znanja i vještina itd. Rad u Društvu je organiziran preko povjerenstava. U Društvu postoje Izletničko povjerenstvo, Gospodarsko povjerenstvo, Povjerenstvo za zaštitu prirode, Povjerenstvo za promidžbu, Povjerenstvo za društveni život i Povjerenstvo za školovanje.

Na Bijelim stijenama, u strogom prirodnom rezervatu, u prelijepom dijelu Gorskog kotara Društvo ima svoju planinarsku kuću „Dragutin Hirtz“ koju su izgradili članovi društva, od 1964-1968 godine. Isto tako na mjestu starog Hirčevog skloništa sagrađeno je novo od 1973-1974 godine, koje je izgorjelo u požaru nakon samo 4 mjeseca. No, upornošću društva 1977 godine završeno je novo sklonište. Neimari i uporni graditelji konačno su na istom mjestu završili i treće, potpuno novo sklonište „Miroslav Hirtz“ tijekom korone 2020-2021 godine, kao jednan od najljepših planinarskih objekata u Hrvatskoj. Vrijedni planinari našeg Društva vode brigu o kući i skloništu i opskrbljuju je tako da pruža ugodu sigurne posjete.

HPD Kapela skrbi i o planinarskom skloništu Duliba pod Kolovratskim stijenama te planinarskoj kući sa skloništem u Viništu (zajedno sa HPD Vihor). Kapelski planinarski put (KPP) od Tuka do Klenovice (60km) od ideje do realizacije ostvarili su HPD Kapela i HPD Vihor. Odkad je otvoren 1979 godine dao je planinarima mogućnost da upoznaju dotad malo poznate predjele Velike Kapele. Za upravljanje i
održavanje KPP-a skrbi Odbor KPP (HPD Kapela, HPD Vihor).

Održavamo i markacije oko planinarske kuće na Bijelim stijenama i dionicama KPP (staze 403, 404,405,406, 407, 410,411,412 i 902), na planinarskoj stazi broj 50 Lukšići-Veliki Plazur na Medvednici i na stazi broj 4 Sv. Martin-Okić u Samoborskom gorju.

Ideja e-puta oblikovala se u HPD Kapela, a Kapelaši su odabrali mjesto i elektronički snimili prvi e-put te ga službeno prijavili HPS-u. Prvi e-put polazi od Gubavčevog polja do Bukovog vrha na Velikom Bukovniku, podmasivu Ličke Plješivice te od njega na vrh Lisac i natrag do Gubavčevog polja. Otvoren je u subotu, 27. travnja 2013. Ove godine, 23. lipnja 2024. Komisija za putove HPS-a službeno je odobrila HPD Kapeli još jedan e-put. Službeni naziv puta je Štikada – Vrh Jelovi (Jelovura) i nalazi se u blizini Gračaca (Štikada).

Brinući se o budućnosti, redovito organiziramo planinarsku školu više od 20 godina u kojoj se u kratkom roku teorijski i praktično nauči kako sigurno i ugodno planinariti. Škola daje poticaj razvitku ljubavi prema prirodi i svijesti o važnosti očuvanja prirode. Naše škole započinju s proljetnicama, a završavaju početkom ljeta kada diplome dijelimo na najvišem hrvatskom vrhu Sinjalu (1831 m) na Dinari.
Časopis HPD Kapela – prvi broj godišnjaka objavljen je 2013 i izlazi jednom godišnje, pa je dosad objavljeno 12 brojeva. Sadržajno je zamišljen za objavu planinarskih putopisa uz teme vezane za planinarstvo i svojevrsna kronika najzanimljivijih događaja vezanih uz naše društvo.

HPD Kapela održava svoju internetsku stranicu na kojoj je moguće pronaći mnoge korisne informacije (opise budućih izleta i slike s prošlih, plan predavanja, najave društvenih događanja, …) i još ponešto. Prisutni smo i na Wikipediji, kao i na Instagramu i Facebook-u.
Hrvoje Zrnčić / Mladen Megyery

O NALJEPNICI

Osnova loga je iz ranih 80-ih godina ovalnog uspravnog oblika dok se društvo zvalo „Rade Končar“. Sadašnji logo je od 1993 kada je promjenjeno ime društva. Vanjski obod je stilizirana markacija u crvenoj boji sa tekstom u bjeloj boji: HRVATSKO PLANINARSKO DRUŠTVO „KAPELA“ ZAGREB. Središnji dio sadrži stilizirani oblik „Prsti“ na Bijelim Stijenama na plavoj podlozi, a ispod runolist na zelenoj podlozi, koji je zamjenio trokutastu oznaku RK.

Comments Off on HPD Kapela – Zagreb

HPD Imotski – Imotski

O DRUŠTVU Hrvatsko planinarsko društvo „IMOTSKI“ osnovano je 5. srpnja 1927. godine i jedno je od najstarijih planinarskih društava u Dalmaciji. Društvo je osnovano kao podružnica Hrvatskog planinarskog društva pod…

O DRUŠTVU

Hrvatsko planinarsko društvo „IMOTSKI“ osnovano je 5. srpnja 1927. godine i jedno je od najstarijih planinarskih društava u Dalmaciji. Društvo je osnovano kao podružnica Hrvatskog planinarskog društva pod imenom „BIOKOVO“ – Imotski.

Prema podatcima pok. dr. Veljka Vukovića jednog od osnivača Društva, članstvo je redovito organiziralo izlete u okolicu Imotskog, na Biokovo i obližnje hercegovačke planine. Sudjelovali su u pošumljavanju goleti između Crvenog i Modrog jezera, park šume Gaj i ekološkim akcijama koje je organiziralo ekološko društvo “Lipa“. Moramo istaknuti da se grupa Imotskih planinara predvođena pok. Pjerkom Penovićem uspela na Triglav 14. kolovoza 1933. godine, što je u to doba među planinarima bilo iznimno dostignuće. Početkom Drugog svjetskog rata gasi se svaki rad Društva.

Tek 1983. godine pripremamo osnivačku Skupština novo obnavljenog planinarskog društva. Osnivačka skupština tada PD „IMOTSKI“ održana je 9. prosinca 1983. godine. Za predsjednika je izabran prof. Jozo Ćosić, dopredsjednika prof. Ratko Zec, tajnika Josip Vukosav, a za blagajnicu Željka Ćosić. Predsjednik nadzornog odbora bio je Ivan Brečić, a predsjednik suda časti Petar Vlajčić.

Do danas članovi Društva pohodili su većinu Hrvatskih planina, a i mnoge planine susjednih država. Redovito su sudjelovali na svim većim planinarskim skupovima u RH. Pohodili su razne specijalizirane planinarske tečajeve i škole, a sami smo organizirali i visokogorske ture u Alpe. Pohodili smo mnoga visoka svjetska gorja, a između ostaloga dva puta smo osvojili krov Europe Mont Blanc, Grossglockner i Marmoladu u Dolomitima, Breithorn, Grand Paradiso i Monte Rosu. Popeli smo Pic Berninu, Grossvenediger, Wildspitze, Musalu i Olimp, a penjali smo i Matterhorn, Aconcaqu u Andama, i Elbrus na Kavkazu. Između ostalog, naši članovi su se popeli na vrh Kilimanjara Uhuru Peak 5895m i penjali se Himalayom – Gokyo & Everest Trek s usponima na Gokyo Ri 5360m i Kala Pathar 5550m.

Društvo danas broji preko 250 od kojih je aktivno pedesetak. Starosna struktura Društva je raznolika i kreće se od 18-65 godina starosti. Tijekom ovih 40 godina djelovanja Društvo je ostvarilo preko 7000 raznih planinarskih uspona i drugih planinarskih akcija.

Trasirali, markirali i održavamo planinarski put Čikeši-Grljak na Biokovu, kružne planinarske puteve oko Lokvičićkih, Imotskih jezera, i kroz kanjon Badnjevice. Tradicionalno organiziramo svake godine početkom srpnja noćni uspon na Svetog Juru u Biokovu u čast godišnjice osnutka društva, a na Uskrsni ponedjeljak organiziramo kružnu turu kroz kanjon Badnjevice koji su odlično posjećeni. Naše društvene prostorije su premale ali dobro opremljene. Posjedujemo kompletnu arhivu, planinarsku literaturu, penjačku i speleološku opremu i umjetnu stijenu za trening slobodnog i sportskog penjanja.

Za doprinos promicanju i razvoju sporta u Imotskom, Društvo je koncem 2008. godine dobilo Plaketu grada Imotskog. Također za sportske rezultate, Plakete su dobili i naše sportsko penjačke nade Mia i Bože Prnjak, koji su klasi BOULDER, disciplina B aktualni državni prvaci za 2008. godinu, dok je Petra Prnjak u istoj disciplini zauzela treće mjesto.

Iako Imotska speleologija vuče svoje korjene još iz 70-ih godina prošlog stoljeća, tek početkom 2012. godine grupa špiljara je na inicijativu prof. Branimira Jukića osnovala Speleološki odsjek koji od tada aktivno sudjeluje u svim društvenim događanjima. Odsjek broji desetak mahom mlađih članova koji su završili speleološku školu, a jedan član položio je i ispit za speleologa. Naši špiljari svoju su djelatnost usmjerili u istraživanja speleoloških objekata na područje Imotske krajine i susjedne Hercegovine. U jesen 2013. godine naš SO je organizirao veliku Znanstveno-istraživačku ekspediciju s ciljem snimanja 3D modela i profila Crvenog jezera. Tijekom samog istraživanja, specijalnom ronilicom ROV prvi put u povijesti snimljeno je i samo dno Crvenog jezera o čemu su izvještavali svi hrvatski mediji, a rezultati novoga istraživanja prezentirani su na Skupu speleologa 2013. godine u Momjanu – Buje.

O NALJEPNICI

Društveni grb do 1995. godine bio je klasični okrugli grb koji je izgledom sličio na planinarsku markaciju, crveni prsten okolo na kojemu je pisalo u gornjem dijelu Planinarsko društvo, a u donjem dijelu Imotski, sa strana je kao i sada stiliziran oblik osmerokrake zvjezdice. U bijeloj sredini grba bilo je obris vrha Biokova Svetog Jure s tv odašiljačem u čijem dnu je bila godina prvog osnivanja, tj. 1927.

S obzirom da je uparvo 1995. u Zagvozdu osnovano HPD Sveti Jure, iskoristili su priliku kao domicilno biokovsko društvo da za svoj grb uzmu sličan obris vrha Sv. Jure s tv odašiljačem, bili smo primorani promjeniti naš stari grb.

Novi znak Društva je elipsastog oblika. S lijeve strane predstavljen je planinar s punom opremom u crnoj boji, koji se užetima penje uz strminu koja je bijele boje. Na desnoj je strani povijesni grba grada Imotskog plave boje, ispod kojega je upisana godina 1927., tj. godina prvog osnivanja Društva u Imotskom, također bijele boje. Na obodu znaka koji je crvene boje u gornjem je dijelu natpis Hrvatsko planinarsko društvo, a u donjem IMOTSKI, bijele boje. Natpisi su s obje strane odvojeni znakom osmerokrake zvjezdice.

Comments Off on HPD Imotski – Imotski

HPD Gojzerica – Požega

O DRUŠTVU Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica naslanja se na dugu tradiciju planinarstva u Požeštini. Još daleke 1898. godine Julije Kempf (požeški učitelj i utemeljitelj planinarstva u Požeštini) osniva “Papuk”, podružnicu…

O DRUŠTVU

Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica naslanja se na dugu tradiciju planinarstva u Požeštini. Još daleke 1898. godine Julije Kempf (požeški učitelj i utemeljitelj planinarstva u Požeštini) osniva “Papuk”, podružnicu “Hrvatskog planinarskog družtva” iz Zagreba. Bio je to povijesni događaj za grad i okolicu, a podružnica je postala jezgra za daljnji razvoj planinarstva u Požeštini i cijeloj Slavoniji. Dalje kroz povijest planinarstvo ovog kraja razvijalo se i raslo, da bi u Republici Hrvatskoj doživjelo svoj vrhunac. Ostvareni su veliki rezultati, kroz ekspedicije i uspone na mnoge vrhove Europe i ostalih kontinenata. Međutim postoji još mnogo prostora za ostvarenje većih i značajnijih ciljeva, pa potaknuti tom željom i voljom osnivamo ovo planinarsko društvo na ponos i diku svome kraju.

Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica iz Požege osnovano je u srijedu, 22. studenog 2017. godine, na adresi Republike Hrvatske 1C, Požega. Na osnivačkoj skupštini nazočila je 21 osoba, od kojih su odabrani predsjednik, potpredsjednik i tajnik društva te ostala tijela. Društvo započinje svoju planinarsku aktivnost u 2018. godini kada postaje punopravni član Hrvatskog planinarskog saveza. Prvu godinu aktivnosti društvo završava s četrdesetak organiziranih izleta i broji šezdeset i šest članova, te nastavlja rast u idućim godinama.

Društvo svoju aktivnost razvija kroz sekcije:
1. Društvena sekcija – za organiziranje društvenih događanja i manifestacija
2. Vodička sekcija – za organiziranje izleta i vodiče
3. Visokogorska sekcija – za visokogorsku, alpinističku i penjačku aktivnost
4. Sekcija za školovanje – za školovanje kadrova i edukaciju
5. Markacijska sekcija – za održavanje planinarskih putova i markaciste
6. Sekcija za rad s mladima – za animiranje, edukaciju i rad s mlađim uzrastima
7. Ekološka sekcija – za zaštitu prirode i promociju zdravog života
8. Povijesna sekcija – za vođenje kronike društva i povijest planinarstva.
Ukratko: imamo oko 150 članova, 20-tak vodiča, četiri markacista i tri čuvara planinske prirode.
Otvorili smo Požešku planinarsku obilaznicu. Osnovali smo podružnicu u Oriovcu. organiziramo na godišnjoj razini dvije manifestacije: Obiteljski izlet i Memorijalni pohod: Od Premužića do Štampara.

Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica iz Požege dobrovoljna je, slobodno udružena, interesna, neprofitabilna, izvanstranačka, športska i rekreativna udruga djece, mladeži i ostalih građana ljubitelja prirode povezanih u planinarsko društvo s ciljem organiziranog upoznavanja prirodnih ljepota, mjesta i događaja iz povijesti, drugih znamenitosti i vrijednosti te osposobljavanja članstva za ostvarivanje i unapređenje zajedničkih ciljeva, interesa i zadaća. Planinarsko društvo za svoje članove organizira, provodi i razvija tjelesne aktivnosti, djelatnosti i igre za unapređenje i jačanje zdravlja i rekreacije.
Predsjednik Hrvatskog planinarskog društva Gojzerica Višeslav Turković ističe kako se HPD „Gojzerica“ naslanja se na dugu tradiciju planinarstva u Požeštini. Julije Kempf (požeški učitelj i utemeljitelj planinarstva u Požeštini) osniva “Papuk”, podružnicu “Hrvatskog planinarskog družtva” iz Zagreba davne 1898. godine. Bio je to povijesni događaj za grad i okolicu, a podružnica je postala jezgra za daljnji razvoj planinarstva u Požeštini i cijeloj Slavoniji. Kroz povijest planinarstvo ovog kraja razvijalo se i raslo. Ostvareni su veliki rezultati, kroz ekspedicije i uspone na mnoge vrhove Europe i ostalih kontinenata. No postoji još mnogo prostora za ostvarenje većih i značajnijih ciljeva, pa potaknuti tom željom i voljom osnivamo ovo planinarsko društvo na ponos i diku svome kraju.

Comments Off on HPD Gojzerica – Požega

HPD Gledavac – Metković

O DRUŠTVU HPD Gledavac prisutan u Metkoviću već deset godina. U prethodnoj godini uredili smo novu stazu, Ljudinu stazu (Šišin – Babina Gomila) te očistili staze na Šibanici. Osim neretvanskih…

O DRUŠTVU

HPD Gledavac prisutan u Metkoviću već deset godina. U prethodnoj godini uredili smo novu stazu, Ljudinu stazu (Šišin – Babina Gomila) te očistili staze na Šibanici. Osim neretvanskih brda Babine gomile i Marina vijenca (koje markiramo i održavamo), odlazimo i u druge krajeve te obilazimo razne planinarske rute. Tako upoznajemo druge planinare te ih pozivamo u naše krajeve. Također, iste planinarske prilike nudimo našim sugrađanima. Zbog želje da nove goste upoznamo sa bogatstvom naših brda te da postanu pristupačnije i atraktivnije, donešena je odluka o izgradnji prve ferate u Dubrovačko -Neretvanskoj županiji. Završetak radova na ferati se očekuje krajem maja 2024.

O NALJEPNICI

Toni Rastočić dipl. Arh. rođen 1965 u Metkoviću završio za diplomiranog arhitekta u Zagrebu. Autor je naše naljepnice, loga i zastave, te naš aktivni član.

Comments Off on HPD Gledavac – Metković

PD Gea, Zagreb

O DRUŠTVU U početku bijaše KAOS, praizvor svega života na svijetu. Iz njega je nastala GEA (Zemlja), TARTAR (tamni prostor pod zemljom) i EROS (ljubav), kao stvaralačka snaga. Tako su…

O DRUŠTVU

U početku bijaše KAOS, praizvor svega života na svijetu. Iz njega je nastala GEA (Zemlja), TARTAR (tamni prostor pod zemljom) i EROS (ljubav), kao stvaralačka snaga. Tako su stari Grci tumačili postanak svijeta.

Stoljećima poslije dali smo našem planinarskom društvu ime GEA, u čast pramajci, stvoriteljici svega onoga u čemu danas možemo uživati kada stojimo na vrhu planine, u plavetnilu neba, zelenim šumama i livadama, u bjelini stijena, tirkiznim gorskim jezerima i rijekama, zvjezdanom nebu i osjećaju neograničene slobode.

Svaki korak nas nadahnjuje i teži prema vrhu, prema cilju, prema ostvarenju naših želja, a želje su ostvarive samo ako im se u potpunosti posvetimo.

Naša želja i misija je promovirati planinarski život, pružiti obuku i podršku svima onima koji su se tek počeli baviti tom aktivnošću te okupiti pojedinca istomišljenika koji dijeli našu strast prema planinama.

Naša strast je GEA, kroz planinarske izlete, kroz strast otkrivanja planina i vrhova unutar Lijepe naše i inozemstva.Težimo istražiti i TARTAR, taj tamni ponor pod zemljom, a kada svjetlost pobjedi tamu pokazati će nam svu svoju skrivenu ljepotu.

Sva naša strast prozlazi iz ljubavi te stvaralačke snage koju dajemo i primamo vodeći brigu o očuvanju prirode, uređenju planinarskih puteva, edukaciji i školovanju te podizanju svijesti da sve što ostavimo za sobom ostaje u naslijeđe generacijama koje dolaze iza nas.

Zato smo GEA, zato budite GEA i ugradite sebe u temelje za budućnost.

Comments Off on PD Gea, Zagreb

Fragmenti iz memoara pečenog praseta – 5/10 rođendanski izlet

11.-13.10.2024. Visio sam naglavce obješen za papke u izlogu jedne mondene mesarnice na Dolcu kad me poput satare presjekao zalutali pogled vesela, bezbrižna čovjeka. Srce mi je poskočilo i zaigralo…

11.-13.10.2024.

Visio sam naglavce obješen za papke u izlogu jedne mondene mesarnice na Dolcu kad me poput satare presjekao zalutali pogled vesela, bezbrižna čovjeka. Srce mi je poskočilo i zaigralo hop cup kad je zvonce prilikom otvaranja vrata nagovijestilo njegov ulazak u radnju zadrijemalom gazdi. Prišao mu je i nešto povjerljivo šapnuo pokazujući prstom u mom smjeru. Nešto kasnije, bez bubrega i zamotan u celofan na ručnim kolicima napustio sam radnju. Njegovo ime bilo je Emil, i poveo me do taksista koji se drskim i ljubomornim nastupom ogriješio o zakletvu samostalnih autoprijevoznika odbivši zakazanu vožnju  prostačkom izjavom “Neću ti ja to voziti!” Emil se džentlmenski suzdržao da tom nitkovu saspe što ga ide, te primio kolica za dršku kao finu damu za ručicu u svilenoj rukavici, i poveo me sigurnim korakom kroz vrata Zagrebačkog električnog tramvaja.

Nekoliko sati kasnije spokojno sam ležao u gepeku automobila u dvorištu obiteljske kuće u Slavonskom Brodu, dok su za bogatom trpezom zahvalni izletnici Kristina, Mario i Emil uživali gostoprimstvo Aninih roditelja, slušajući njihove mudre i dobronamjerne savjete, intrigantne priče i dojmljive anegdote, kusajući halapljivo maestralno pripremljen gulaš od triglavske divokoze. Atmosferu nije narušio niti dolazak dvojice čudnovatih istoimenih dalmatinaca, o kojima kruže priče da će ih kao svetog Nikolu čizma na prozoru, svakoj kući u predvečerje domamiti miris gulaša od kopitara s Julijskih Alpi. Nisam dugo čekao da se pridružim toj svečarskoj atmosferi, kada se veselo društvo preselilo za stol u dvorištu iza kuće i ja sam im se pridružio. Dok je glatka, ali čvrsta, obla i hladna cijev od nehrđajućeg čelika bridila mojim analnim otvorom, okružen radoznalim pogledima i nasmiješenim licima, osjećao sam se voljeno i prihvaćeno. A kad je došao uvaženi gospodin Ćurić i pažljivo me pregledavši dao svoj pravorijek u kojem nije bilo niti jedne zamjerke, bio sam najponosnije prase u županiji.

Idućeg jutra, dok je lagani vjetrić pirkao proplankom na Poloju, a teški bas Barry Whitea brundao nad senzualnim melodijama sopran saksofona, oko šipke na kojoj sam se vrtio sjatila se sva sila sredovječnih muškaraca u kožnjacima kojima je slina curila dok su me promatrali. Osjećao sam njihove vrele poglede na svojoj užarenoj koži, a neviniji je dio Izletnika, nedorasao ranojutarnjim sirovim slastima, odlučio potražiti utočište od vrućih prizemnih poriva na prohladnim nebeskim vrhovima mitske Dilj gore. Na samom se vrhu, na vrtoglavih 421 metar nadmorske visine, nalazi 27 metara visok obelisk; Asteriksa i ostale Gale Izletnici ovaj put nisu zatekli, a pošto su se spustili s vrha, Izletnici su otpješačili počasni krug oko živopisnog jezerca zvanog Ljeskove vode. Na toj je oazi za amaterske ribiče, uzbibana zlaćana voda pod zrakama podnevnog sunca svjetlucala poput moje već lagano zapečene kožice, i kada bi ribiči u nju natrag bacili ulovljenu ribu, prskala kapima poput kaplja masti s mojih zapečenih ušiju. Kraj takvih sugestivnih prizora, gladni želuci su brundali poput dvotaktnih višecilindarskih motora kad na njih sjedne pažnje željan bajker i počne turirati, pa su Izletnici požurili na prostrane poljane Poloja da svojim prisustvom uveličaju tradicionalnu svečanost Pečenkijade.

Bio sam već fino ispečen, i nestrpljivo čekao da me se nareže. Nadao sam se da će se oštrice latiti koja nježna i pažljiva, odmjerena ženska ruka, ali mada su mu bile bliže Barbara i Josipa, povampireni Filip zgrabio je nož i njime počeo krvnički mahati pritom si zamalo odsjekavši prst, pa mu je brižna Predsjednica previla rane, pokazavši kako visoki dužnosnici ipak imaju osjećaj za boli i probleme nas malih ljudi i pečenih prasića. Gospodin Ćurić odsjekao je s mene nekoliko biranih komada i pažljivo servirao na antiknu porculansku posudu, koja se iz vitrine vadi jednom godišnje, a ljupka prezenterica Kristina ju je odnijela pred stručni žiri koji je imao zadaću između 160 prasića izabrati ono najfinije ispečeno. Mada sam potajno priželjkivao lentu, izostanak titule nije me previše razočarao.

U poslijepodnevnim satima zabava se nastavila u društvu moto kluba Daruvar, koji nas je pozvao da degustiramo njihove sokove od žitarica iz kućne proizvodnje. Dok smo se krijepili tim vitaminskim napitcima, Mate je primijetio snuždenost ozlijeđenog Filipa, svojeg konfidanta i pobočnika, pa je, kako bi ga razveselio, poveo grupno pjevanje gregorijanskih korala, koje je Frane, tenor i višestruki pobjednik Omiškog klapskog festivala oduševljeno prihvatio. Dok su Izletnici razdragano i jednoglasno na latinskom pjevali drevne antifone, polako se u mnogom organizmu počeo odvijati suptilni probavni proces. Moje masne, pečene, biorazgradive stanice, oplakivane želučanim kiselinama probavnih traktova polako su sublimirale, te sam ja, obično prase, polako postajao dio svakog od vas, moje tijelo vašem tijelu, moj um vašem umu, sada dišem i živim kao dio vas i moje praseće oči sada kroz vaše čitaju ovaj izvještaj.

U Zagrebu, 30.10.2024

Autor: P.P. (H.R.)

Comments Off on Fragmenti iz memoara pečenog praseta – 5/10 rođendanski izlet

WARM UP izlet: Oštrc

1.9.2024. Datum izleta: 01.09.2024. Odredište: Vrh Oštrc, Samoborsko gorje Organizator: Morena Mitak Sudionici: Bilo nas je velikih 8! Uvod Našlo se osmero hrabrih Izletnika, u ne baš tako rano jutro,…

1.9.2024.

Datum izleta: 01.09.2024.

Odredište: Vrh Oštrc, Samoborsko gorje

Organizator: Morena Mitak

Sudionici: Bilo nas je velikih 8!

Uvod

Našlo se osmero hrabrih Izletnika, u ne baš tako rano jutro, oko 11 h, ispred Šoićeve kuće. Nismo bili sigurni je li to više doručak ili ručak i da li je prekasno za kavu, ali tko još brine o tome kad je pred nama avantura… i 7 km uspona. Pola sata kasnije, krenuli smo na laganu kružnu “šetnjicu”. Nakon točno 5 minuta, shvatili smo da put do Oštrca nije ni lagan, ni šetnica, već „oštro naprijed – ajde penji se, možeš ti to“ avantura.

Tijek izleta

Nakon pola sata koračanja i hrvanja sa stazom, uveli smo neslužbene stanke jer su ljetne pive, ležaljke i sunce vikali: „E, nećete vi tako lako u top formu!“ Ali nismo se dali; vukli smo se (neki i doslovno) sve do proplanka, gdje nas je pogled na Samoborsko gorje i činjenica da staza napokon nije vertikalna ohrabrila da nastavimo dalje do vrha.

Dolazak na vrh bio je poseban trenutak: ne toliko zbog pogleda, nego zbog naših pokušaja da lociramo selo ispod kamenoloma i nađemo onu famoznu Izletnik naljepnicu. Uz malo muke uspjeli smo utisnuti žig u knjižicu, iako je izgledalo kao da pokušavamo tetovirati papir bez tinte. Svejedno, uspjeh je uspjeh!

Naravno, fotkali smo se na vrhu jer bez dokaza – kao da se nije ni dogodilo. Nakon što smo zaključili da smo osvojili vrh dovoljno puta, spustili smo se u Planinarski dom “Željezničar” gdje su nas dočekali hladna pića i bućnica. Bio je to savršen trenutak za odmoriti papke i malo preispitati životne odluke vezane uz planinarenje.

Povratak

Spuštanje je teklo glatko, a odlučili smo se za povratak Hofmanovim putem, koji, prema pričama drugih planinarki, spada među najstarije staze Samoborskog gorja. Put nazad prošao je relativno brzo jer smo se svi nakon ručka raspričali i nakon sat i pol sletjeli smo oko 200 metara dalje od Šoićeve kuće.

Planirali smo i kupanje, ali potočići su bili preplitki, pa su neki odlučili zaplivati kasnije u Mrežnici, dok su drugi zbrisali u Samobor i Zagreb na zasluženi odmor.

Zaključak

Izlet je bio prava znojna poslastica, savršen za nas “novopečene planinare” koji još uvijek tesamo svoju fit formu. Složili smo se da je ovo bio odličan “warm up” za ono što slijedi i s nestrpljenjem iščekujemo nove avanture – i još više bućnica!

Do čitanja i penjanja!

Autorica: L.M.

Comments Off on WARM UP izlet: Oštrc

Fratarski otok, Brijuni i Sisol

23.8.-25.8.2024. Autorica: B.B. Datum: 23.8.2024. – 25.8.2024.Trajanje izleta: 3 dana U petak, 23.8.2024. godine, naše planinarsko društvo krenulo je na uzbudljiv izlet kroz Istru, Fratarski otok u Puli, Nacionalni park…

23.8.-25.8.2024.

Autorica: B.B.


Datum: 23.8.2024. – 25.8.2024.
Trajanje izleta: 3 dana

U petak, 23.8.2024. godine, naše planinarsko društvo krenulo je na uzbudljiv izlet kroz Istru, Fratarski otok u Puli, Nacionalni park Brijuni te Sisol. Ovaj izlet nudio je kombinaciju povijesnih znamenitosti, prirodnih ljepota i ugodnog hodanja.

Nadomak gradske vreve Pule, samo desetak minuta plovidbe iz lučice Bunarina smjestio se otok Veruda. Među puljanima znan i kao Fratarski otok, ime koje se proteže iz davnih dana kad su Franjevci na otoku imali samostan i kapelicu na najvišem dijelu otoka. Danas je omiljeno ljetovalište puležana koji u stoljetne borove šume bježe od turista i sveopće sezonske gužve. Mjesto je to druženja, epskih roštiljanja i još epskijeg odmora.

Plan izleta

Polazak i dolazak na Fratarski otok

Krenuli smo autima iz Zagreba prema Istri, to jest Puli, laganom vožnjom koja je trajala par sati. Zadnji brodić a.k.a. Danica kretao je u 21 s mola na Bunarini. Nakon kratkog raspakiravanja imali smo ugodno roštiljanje i kampiranje na Fratarskom otoku gdje smo proveli ostatak dana. Fratarski otok pruža jedinstvene prirodne ljepote, uključujući netaknute plaže i guste borove šume. Kamp je velik i sadrži sve potrebno za ugodno kampiranje.

Brod za Fratarski otok

Polazak i Dolazak na Brijune

Prvi izlet je započeo ujutro s polaskom iz Fažane brodom prema Brijunima. Po dolasku, prvo smo se uputili na informativnu točku gdje smo se upoznali s planom izleta.

Nakon informativnog sastanka, krenuli smo brodom do Brijuna. Naša ruta obuhvaćala je posjet glavnim znamenitostima poput safari parka i Titovog muzeja. Unajmili smo i bicikle što nam je omogućilo uživanje u bogatoj flori i fauni te povijesnim lokalitetima na ovom predivnom otoku.

Titov muzej

Povratak u Pulu

S Brijuna smo se uputili nazad u Pulu i na Fratarski otok gdje smo proveli ostatak dana uživajući u posljednjim toplim danima ljeta. Fratarski otok pruža jedinstvene prirodne ljepote, uključujući netaknute plaže i guste borove šume. Prošetali smo označenim stazama, istražujući tajne uvale i uživajući u mirnom okruženju.

Povratak za Zagreb i uspon na Sisol

Idući dan, nakon pakiranja svi smo krenuli prema Zagrebu i usponu prema Sisolu gdje smo proveli oko 3 sata istražujući staze, uživajući u panoramskim pogledima i fotografirajući pejzaže. Posebno nas je fascinirala staza koja vodi do vidikovca s kojeg se pruža spektakularan pogled na cijeli arhipelag.

Sisol, naziv za manju uzvisinu koja je dio planinskog masiva Učke. Smješten je na južnim padinama Učke, gdje se krajnji obronci spuštaju postupno u Plominski zaljev.

Na tim južnim, a pogotovo na njegovim istočnim i zapadnim padinama, mnogobrojni su prapovijesni, antički i srednjovjekovni arheološki lokaliteti. Obroncima dominiraju tri vrha: Brgud (906m), Šikovac (779m) i Sisol (835m).

Ljeti je služio za ispašu stoke, pa su na njegovim padinama i danas vidljivi tragovi mnogih pastirskih stanova.

Vrh je označen betonskim blokom na kojem je planinarska oznaka. Pored njega su i ugrađena dva tuljka s upisnim knjigama. Na kamenoj gomili, 10-tak metara prije vrha, nalazi se metalni žig. S vrha se pruža lijep pogled na Čepić polje.

Uspon na Sisol

Dan je bio sunčan no i sparan pa je dio ljudi ipak ostao na kupanju na plaži kod Brseča.

Staze su bile dobro označene i održavane, što je olakšalo navigaciju i omogućilo nesmetano istraživanje.

Zaključak

Izlet na Brijune, Sisol i Fratarski otok bio je izuzetno uspješan i ispunjavajuć. Pružio nam je priliku da istražimo raznolike prirodne ljepote i povijesne znamenitost te smo se vratili s mnoštvom nezaboravnih doživljaja. Preporučujemo ovaj izlet svim ljubiteljima prirode i povijesti, a posebno onima koji traže jedinstvene i slikovite avanture.

Autor: F.Ž.

Comments Off on Fratarski otok, Brijuni i Sisol

Type on the field below and hit Enter/Return to search