PD Izletnik

PD Izletnik

Planinarsko društvo Izletnik

Author: admin

HPD Bilogora – Bjelovar

O DRUŠTVU Bilogora je najstarije planinarsko društvo u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i jedno od najstarijih na ovom području. Na inicijativu tadašnjeg šefa željezničke postaje Bjelovar i člana HPD – središnjica u…

O DRUŠTVU

Bilogora je najstarije planinarsko društvo u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i jedno od najstarijih na ovom području. Na inicijativu tadašnjeg šefa željezničke postaje Bjelovar i člana HPD – središnjica u Zagrebu, Viktora Borovečkog, u Bjelovaru je 30. lipnja 1924. godine osnovano Hrvatsko planinarsko društvo “Bilo-gora” – podružnica u Bjelovaru. Za vrijeme II. svjetskog rata društvo prestaje s radom da bi nakon oslobođenja otpočelo s radom u novim uslovima. 1946. godine nekadašnje Hrvatsko planinarsko društvo “Bilo-gora” postaje planinarska sekcija Fiskulturnog društva Bjelovar. Po osnivanju Planinarskog saveza Hrvatske Planinarska sekcija Fiskulturnog društva Bjelovar 18. lipnja 1948. donosi Odluku o osnivanju Planinarskog društva u Bjelovaru. Gradnja planinarskog doma počinje 13. kolovoza 1949. Tijekom 1950. g. i 1951. g. postavljeni su vodovod, stolarija, elektroinstalacije, a 25. prosinca 1950. dom i selo Maglenča dobivaju struju. Planinarski dom „Kamenitovac“ otvoren je 5. kolovoza 1951.
Rekonstrukcija krovišta planinarskog doma „Kamenitovac” na moderan način obavljena je u listopadu 2002. godine. te je krovište pokriveno novim Tondach crijepom. S uređenjem unutrašnjosti potkrovlja krenulo se 2009. godine. Potkrovlje je otvoreno za vlastite potrebe Društva na godišnjoj skupštini Društva 3. ožujka 2013. kao skupna spavaonica sa 40 madraca (radovi na uređenju potkrovlja odvijali su se kroz 4 godine). U toku 2015. uređena je soba za dežurne planinare. Nakon 20 godina trajanja starog najma potpisan je ugovor s novim najmoprimcem o zakupu Doma na period od 10 godina (1. siječnja 2015. do 31.prosinca 2024.). Iste godine zakupac je uredio interijere sala, stavio novu kuhinju u funkciju, uredio sanitarni čvor, obojio drvene obloge vanjske fasade te uredio vanjsko dječje igralište. Planinarski dom „Kamenitovac“ dobio je 2. veljače 2015. pravomoćno rješenje o ozakonjenu kompletne građevine.
Od početka 2011. članovi se sastaju svakog četvrtka na neformalnim druženjima. Tri školovana markacista pod vodstvom 2 markacista voditelja vode brigu o 30 kilometara markiranih staza po Bilogori. Najpoznatija staza je obilaznica „Bilogorskim stazama” , dužine 11 km, otvorena 1993. godine. Traje oko 3-4 sata laganog hoda. Obilaznica ima tiskan dnevnik, a za kompletan obilazak se dobiva značka. Iz Bjelovara od šume Lug do Doma postoji obilježena planinarska staza u dužini 7 kilometara. Najnovija staze „Bilogorska šetnica” u dužini 12 kilometara ide od planinarskog doma „Kamenitovac” preko Orovačkih vinograda i Pohajdinog bunara te se spaja na obilaznicu „Bilogorskim stazama“.
Društvo je organiziralo opće planinarske škole u suradnji s HGSS Stanicom Bjelovar za svoje potrebe 2009. i 2013. godini te za potrebe susjednih mlađih društava u Ivanić-Gradu i Čazmi. Izlete vodi pet školovanih vodiča društvenih izleta. Svake godine nastoji se školovati barem jedan vodič za standard A (vodič društvenih izleta).
Svaku godinu treći tjedan u travnju Bilogora postaje okupljalište planinara iz cijele Hrvatske i bližeg inozemstva na našoj tradicionalnoj manifestaciji „Proljeće na Bilogori”. Tada se na našim stazama okuplja 250 do 300 planinara, a najveći broj planinara okupio se 2010. godine kad je Bilogoru i naše društvo posjetilo 484 gostujuća planinara iz 22 planinarska društva. Ostale manifestacije koje se redovito organiziraju na Bilogori su „Planinarski križni put“ i „Predbožićna šetnja Bilogorom“ kao završetak planinarske godine.
Društveni izleti organizirani su po svim hrvatskim planinama, a u inozemstvu najviše po BiH i nešto po Sloveniji. U drugom dijelu lipnja već osam godina zaredom organizira se višednevni izlet u bosanskohercegovačke planine. Pojedinačno ili organizirano su članovi društva putovali izvan granice još po Austriji, Mađarskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Turskoj, Maroku, Armeniji, Gruziji, Tajlandu, Laosu, Kambodži, Maroku.
Od planinarski značajnijih i zvučnijih vrhova ili najviših vrhova država ispenjani su vrhovi: Snješka (1604 m – planina Krkonoše) – najviši vrh češke, Rysy (2504 m) – najviši vrh Poljske, Bobotov kuk na Durmitoru (2523m) – najviši vrh Crne Gore, Gerlachovski štit (2654 m) – najviši vrh Slovačke, Triglav (2864 m) – najviši vrh Slovenije, Mitikaš (2917 m)- najviši vrh Grčke, Musala (2925 m)- najviši vrh Bugarske, Grossglockner (3798 m) – najviši vrh Austrije, Sjeverni vrh (4090 m), planina Aragatz – najviši vrh Armenije, Jebel Toubkal (4167 m) – najviši vrh Maroka, Mont Blanc (4810 m), Kazbek (5034 m) na Velikom Kavkazu u Gruziji.
Društvo organizira za svoje članove i sve ljubitelje planina predavanja projekcije. Od planinarsko-putopisnih tema „Putovanja po Indokini“, „Turska“, „Od Egipta do Južnoafričke Republike“, „Grčka i njeni otoci“, Maroko „Prvi hrvatski uspon od mora do vrha“, „Peru i Ande“, „U društvu bogova Hermesa Argusa“ do izrazito planinarskih tema „Eiger“, „Dolomiti“, Austrijski tritisućnjaci“ i „Everest 79“.
Za svoj rad Društvo je primilo značajna priznanja, od kojih posebno vesele ona iz lokalne zajednice i Hrvatskog planinarskog saveza. Primili smo Zahvalnicu Općine Veliko Trojstvo za promicanje vrijednosti i ljepota bilogorskog kraja i Povelju Općine Veliko Trojstvo za ostvarenja u području društvenog života i dostojnog promicanja Bilogore i Općine. U godini 2014. kad smo proslavljali 90 godina planinarstva u Bjelovaru uručena nam je Povelja Bjelovarsko-bilogorske županije, a Hrvatski planinarski savez dodijelio nam je Posebno priznanje povodom proslave 90. godišnjice osnivanja i rada društva.

O NALJEPNICI

Znak Društva je nepravilan četverokut, je gornji dio plave boje, a na donjem dijelu nalazi se zeleno polje sa tri panja. U gornjem desnom kutu nalazi se okrugli znak planinarske markacije. U pravokutniku ispod znaka piše HPD „Bilogora” Bjelovar bijelim slovima. 0 povijesti i dizajnu znaka nemamo puno podataka jedino znamo da su zeleno polje i tri panja preuzeta iz grba grada Bjelovara.

Comments Off on HPD Bilogora – Bjelovar

HPD HZZO – Požega

O DRUŠTVU Uz teret posla koji smo nosili i uvijek ga dobro odradivali, bili smo i nakon posla vezani jednim zajedništvom na kome su nam uvijek zavidjeli iz drugih ustanova,…

O DRUŠTVU

Uz teret posla koji smo nosili i uvijek ga dobro odradivali, bili smo i nakon posla vezani jednim zajedništvom na kome su nam uvijek zavidjeli iz drugih ustanova, no mi nismo nikada poklekli i odrekli ga se. U 36 godina rada u Zavodu, koji je bio SIZ, Fond, Zavod nismo se kao ljudi nikada distancirali jedni od drugih zbog neke vertikalne ili neke druge nadređenosti. Na našim sportskim igrama, zajedničkim izletima naša su druženja bila prekrasna, puna emocija, bili smo jako dobri prijatelji nevezano što je jedan u Zagrebu-Margaretskoj, a drugi u maloj Požegi. Svake smo godine u rujnu išli skupa na izlet, najčešće na more, Novigrad, Pula, Selce…. dok 2007. godine mi stari, prekaljeni planinari nismo rekli:”…e dosta je, sad ćete malo na Velebit.” I organiziramo mi stari planinari, Švajde, Banovići tako na brzinu izlet, noćenje u Šumarskoj kući u Krasnu, a ujutro na Zavižan. Mora se priznati da se Premužićeva staza do Rossijeva skloništa i Gromovača, najviši vrh Rožanskih kukova penjala u tenisicama jer većina nije imala ni gojzerice, a kamoli što drugo od planinarske opreme. Na vrhu Gromovače, kad smo sjeli, predložila sam Damiru Bojčiću da osnujemo svoje planinarsko društvo. Moram priznati da se prvo slatko nasmijao, no kad je sišao dolje rekao mi je: “Ti si rekla planinarenje, a ne alpinizam, a ovo baš i nije bilo planinarenje već alpinizam, hajde, hajde, vidim da su svi zagrizli, dogovorit ćemo se”. Nismo se dugo dogovarali, već odmah nakon izleta odlučili smo da ćemo planinarsko društvo registrirati u Požegi, najmanjem Područnom uredu tada, a da bi razbili centralizaciju. Zadaci su odmah podjeljeni, Damir je bio zadužen u Državnom zavodu za statistiku srediti stvari, mladi dečki pravnici Danijel i Marijan dobili Statut HPS-a kao ogledni primjerak za skovati novi, Banovići skovati Plan i program rada i izleta, 04.12.2007. održali smo Osnivačku skupštinu u Velikoj – planinarskom središtu Slavonije i za mjesec i pol od zamisli, HPD HZZO bio je registriran u Uredu državne uprave i HPS-u. Slijedi poziv da se priključe planinari iz svih tadašnjih Područnih ureda i Direkcije, planinarenje i rad koji ove godine slavi 8. rođendan, a okuplja naše suradnike iz Zagreba, Požege, Krapine, Siska, Karlovca, Virovitice, Varaždina, 60-tak planinara koji su uistinu pravi planinari, ljubitelji planina i prirode. Ono na šta smo posebno ponosni je velik broj mladih ljudi iz HZZO-a članova našeg planinarskog društva, njihova animacija za planinarstvo bila je naša najvažnija zadaća koju smo dobro odradili.
Svake godine na svom godišnjem izletu, koji je tradicionalno u rujnu, imamo redovnu skupštinu, svake 4. godine izbornu skupštinu. Već osmu godinu na čelu društva je predsjednik Damir Bojčić i tajnik Danijel Ciganović. Svake godine Programom rada odredi se po jedan mjesečni izlet na kome se okupimo većina nas, a izleti svaki vikend kreiraju se za svaki grad posebno. Godišnje HPD HZZO ima 35 — 40 izleta na kojima sudjeluje veći broj planinara. Financiramo se iz članarine i donacija poslodavca (koja redovito Damir za nas odradi).
Dobar dio planinara završio je opću planinarsku školu, pet tečaj za markaciste, dva tečaj za planinarske vodiče. Planinarsko društvo održava 21,5 km planinarskih putova na Bjelolasici u Gorskom kotaru i 8 km planinarskih putova na Požeškoj gori.
Od većih i značajnijih planina u Hrvatskoj planinarili smo Velebitom-Balinovac, Veliki Zavižan, Gromovača, Kiza, Ljubičko brdo, Sadikovac, Gorskim kotarom-Snježnik, Risnjak, Platak, Bjelolasica, Bijele stijene, Samarske stijene, Zagradski vrh, Zagorjem-Ivanščica, Kalnik, Ravna gora, Slavonijom-Papuk, Krndija, Psunj, Požeška gora. Sudjelujemo na svim većim planinarskim događanjima diljem Hrvatske i ono što je najvažnije, stalno smo u pokretu. Nakon 8 sati dnevno sjedenja za računalom u uredu, jako je važno da smo fizički aktivni, a osobito da se ta naša aktivnost ne događa u prašnoj sportskoj dvorani već u čistoj prirodi koju volimo i čuvamo.
Svojim smo radom zadovoljni, nismo jedino iz financijskih razloga uspjeli u svojoj ideji da Đački dom dr. Andrije Štampara na Bačić-kosi u Srednjem Velebitu obnovimo za planinarski dom, a imali smo veliku želju. Manjkala je financijska podrška koju nismo uspjeli dobiti.
Sa starim planinarskim geslom “Umor prestaje — zadovoljstvo ostaje” i dalje ćemo aktivno planinariti i svoje slobodno vrijeme maksimalno angažirati u planinarstvu i prirodi.

O NALJEPNICI

Naljepnica planinarskog društva je znak planinarskog društva propisan člankom 8. Statuta HPD HZZO, izrađena je izričito kako je propisana i članovi društva služe se njome u planinarenju.

Comments Off on HPD HZZO – Požega

PD Panj – Zagreb

O DRUŠTVU PD Panj je osnovan 2001.godine, od nekoliko entuzijasta društvo je naraslo na osamdesetak članova, poznanika i prijatelja koji uspješno planinare po Hrvatskoj i Sloveniji. U početku su to…

O DRUŠTVU

PD Panj je osnovan 2001.godine, od nekoliko entuzijasta društvo je naraslo na osamdesetak članova, poznanika i prijatelja koji uspješno planinare po Hrvatskoj i Sloveniji. U početku su to bile godine spontanosti i ležernosti (bez čvrstih planova, izleta, službenih prostorija) ali uspješno se planinarilo i održavalo stazu 54 na zagrebačkoj Medvednici. Tijekom godina smo surađivali sa drugim planinarskim društvima, rasli smo, razvijali se, tako je rasla želja za novim znanjima te 2012. većina članova društva završava opću planinarsku školu u PD Kapela, a potom troje članova završava tečaj za vodiče A standarda. Od 2012-te nismo više „podstanari“ raznih pivnica i sumnjivih krčmi, dobivamo prostorije u mjesnom odboru Eugen Kvaternik (Zvonimirova ulica 68) gdje se nalazimo svaki petak od 20-22h.
Društvo održava planinarsko sklonište “ždrilo” u čijoj je izgradnji sudjeluje od samog početka 2013. do 2015. kad je sklonište završeno i službeno otvoreno za sve zaljubljenike u prirodu. Izvršni odbor HPSa u prosincu 2015. dodjeljuje Priznanje PD PANJu i arhitektu Ivanu Juretiću za sklonište “Ždrilo” kao najbolji planinarski dom u HPSu 2015.g.

O NALJEPNICI

Naziv planinarskog društva je dao izgled i boju planinarskoj naljepnici na kojoj se nalazi panj sa dvije zelene grančice. Misterij o neznanom umjetniku koji je skicirao grb društva je razbila jedna članica ispunjajuću enigmatski časopis i popularnu skandinavku na kojoj se u gornjem lijevom kutu nalazio naš panj. Dakle, grb je preuzet sa Internet tražilice, nije isprintan nego je precrtan. Rukom. Precizno. Umjetnički.
Prve naljepnice koje se tiskaju su standardnih dimenzija, promjera 8cm. Tisak malih naklada je skup pa tražimo prijatelja, inače djelatnika tiskare popust, on nam izlazi u susret i pod okriljem noći tiska novu seriju naljepnica besplatno. Nove naljepnice su nešto drugačijih nestandardnih dimenzija 19,5 cm te se mogu koristiti kao zaštita od sunca, kiše, lijepiti po trajektima kao anti-korozivna zaštita.

Comments Off on PD Panj – Zagreb

PD Psunj – Pakrac

O DRUŠTVU Pred sami kraj 19. stoljeća dok u Pakracu još nije bilo osnovano planinarsko društvo, već je postojao jedan Pakračanin kao organizirani planinar. Podatak o tome pronalazimo u popisu…

O DRUŠTVU

Pred sami kraj 19. stoljeća dok u Pakracu još nije bilo osnovano planinarsko društvo, već je postojao jedan Pakračanin kao organizirani planinar. Podatak o tome pronalazimo u popisu članova iz lipnja 1898. godine, planinarskog društva „Bršljan” iz Osijeka. Njegovo ime je Eduard v.Montoir.
Prvo planinarsko društvo u Pakracu osnovano je 29. siječnja 1928. godine pod imenom „Čaklovac”, kao podružnica Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu. Na godišnjoj skupštini održanoj 10. veljače 1935. godine podružnica „Čaklovac“ mijenja ime u podružnicu „Psunj”, budući da je pakračkim planinarima Psunj matična planina. Na toj skupštini usvojena je odluka o izgradnji planinarskog doma na Velikoj poljani. Zahvaljujući agilnom predsjedniku podružnice Josipu Svobodi, 18. srpnja 1937. godine otvoren je prvi planinarski dom pakračkih planinara, nazvan „Dom Josipa Svobode“. U tome periodu članovi društva organizirali su brojne izlete i otkrivali brojne psunjske atraktivne lokacije i vrhove, obližnje slavonske planine, ali i udaljenija odredišta.

Sa nadolazećim ratnim vihorom 2. svjetskog rata rad društva slabi i zbog ratnog meteža društvo prestaje sa radom tijekom 1942. godine. Krajem iste godine pakrački i slavonski planinari doživjeli su težak udarac. U plamenu ratnih dogadanja nestao je „Dom Josipa Svobode” na Velikoj poljani. Već na samome kraju rata 1945. godine, slijedi još jedan vrlo težak udarac za pakračke planinare i građane Pakraca. U ondašnjem Zagrebačkom Maksimirskom partizanskom logoru gdje je bio zatočen, gubi se trag agilnom predsjedniku pakračkih planinara Josipu Svobodi. Pretpostavlja se da je ubijen. Još ni danas mu se ne zna točno za grob. Tijekom narednih nekoliko godina zastao je rad Podružnice, ali ideja planinarstva nije se ugasila.
Obnoviteljska skupština društva održana je 19. travnja 1953. godine. Zbog novog ustrojstva države i zakona, društvo mijenja ime u planinarsko društvo „Brezovo polje”. To ime nosi sve do 1964. godine kada se ponovno vraća ime „Psunj“, koje ostaje do danas. Na godišnjoj skupštini društva održanoj 21. ožujka 1954. godine raspravljalo se o početku gradnje planinarskog doma na Omanovcu, brdu udaljenome na 2 sata hoda od Pakraca, s pogledom na grad. Tijekom gradnje dom je ostao bez krovišta u nevremenu koje zahvaća naš kraj 11. rujna 1956. godine. Zbog nedostatka sredstava gradnja doma dovršava se usporeno da bi konačno planinarski dom „Omanovac” bio otvoren 7. i 8. rujna 1963. godine. Jedno cijelo desetljeće pakrački planinari uživali su u svome novome domu sa drvenim nadgradem. U noći sa 16. na 17. listopad 1974. godine dom je nestao u požaru izazvanom kvarom na električnim instalacijama. Marljivošću i upornošću pakračkih planinara izgrađen je novi planinarski dom na proširenim temeljima starog doma. Svečanost otvorenja novo-izgrađenog planinarskog doma „Omanovac“ upriličena je na Susretu planinara Hrvatske održanom na Omanovcu 10. i 11. rujna 1977.godine. Ovo je ujedno bilo i prvo veliko planinarsko okupljanje takvoga tipa u Slavoniji, održano na državnom nivou, a organiziralo ga je naše društvo. Bile su to godine bogatog društvenog planinarskog života, organizirani su razni izleti, brojni sletovi, susreti, čuvene planinarske zabave i izložbe, kao i druga društvena događanja i akcije. Pakrački planinari sudjelovali su od 1957. godine u trasiranju, označavanju i uspostavi Slavonskog planinarskog puta (SPPa) najstarije slavonske i hrvatske planinarske transverzale (sada planinarske obilaznice) kroz Slavoniju. U suradnji sa planinarima iz PD „Strmac” Nova Gradiška, 26. travnja 1986. godine otvorena je planinarska transverzala Psunjski planinarski put (PPP), tiskan je dnevnik i izrađene su prigodne spomen značke koje su dobivali planinari kao nagradu za prijeđenu planinarsku transverzalu.

Comments Off on PD Psunj – Pakrac

HPD Kozjak – Kaštel Sućurac

O DRUŠTVU Ovo društvo doista se može s ponosom osvrnuti na svoju prošlost i postignute uspjehe uz vjeru u daljnji uspješan rad i još veći napredak planinarstva u ovim krajevima….

O DRUŠTVU

Ovo društvo doista se može s ponosom osvrnuti na svoju prošlost i postignute uspjehe uz vjeru u daljnji uspješan rad i još veći napredak planinarstva u ovim krajevima.
U 1949. godini, kada je Društvo osnovano, planinarska društva izvan većih gradova bila su rijetkost. Osnivanje planinarskog društva u Kaštel Sućurcu u to vrijeme bilo je planinarski pothvat vrijedan divljenja. To je bilo prvo planinarsko društvo u manjem mjestu.
Zanimljivo je spomenuti da je mjesto Sućurac 1949. godine imalo manje od 3000 stanovnika dok ih danas broji preko 7500. Posljedice Drugoga svjetskoga rata bile se svugdje vidljive. Gazilo se po ruševinama od posljedica bombardiranja. Osjećala se oskudica u svemu i svačemu. Osnovni prehrambeni proizvodi, kao i tekstil, bili su racionalizirani i dobivali su se na tzv. točkice. Tvornica Jugovinil bila je u fazi izgradnje, a tvornica cementa uhodavala se za poslijeratnu proizvodnju. Gotovo svi mještani, kako zaposleni tako i nezaposleni, bavili su se zemljoradnjom. U mjestu još nije bilo kina, radio aparati su bili rijetkost, dok se o televiziji pa i automobilima saznavalo iz tiska. Dragovoljnost rada i radnih obveza bili su svakodnevnica.
U takvim prilikama je 1949. godine osnovano Planinarsko društvo Kozjak. Od tog vremena započinje organizirana planinarska djelatnost u mjestu u kojemu nikada prije nije postojalo takvo društvo.
Sagledavajući prilike u tom vremenu možemo se zapitati što je tada navelo mlade ljude koji su bili u svakodnevnom dodiru s prirodom, kada zrak i okoliš još uvijek nije bio zagađen, kada je more Kaštelanskog zaljeva bilo čisto, da osnivaju planinarsko društvo koje je, između ostalih ciljeva, imalo i cilj organizacije izleta u prirodu?
Listajući požutjele bilješke iz sačuvane pismohrane, uočavamo da se poglavito htjelo organizirano nastupati prigodom pošumljavanja, održavanja i popravljanja poljskih i planinarskih putova, a zatim u okviru tadašnje organizacije Narodne fronte i planinarski djelovati.
Činjenica je da je u to vrijeme Narodna vlast posebnu brigu posvećivala pošumljavanju goleti i devastiranih površina. Stariji se i danas sjećaju udarničkih radova na pošumljavanju sadnjom brnistre (žuke), a trebala je biti sirovina za tekstil.
Osim toga, Planinarsko društvo Mosor iz Splita je u jesen i u proljeće organiziralo šumske dane u kojima bi se pošumljavalo ili bi se pak uništavao borov prelac. Pojedinci iz Kaštel Sućurca, srednjoškolci i zaposlenici u Splitu, priključili bi se tim akcijama. U učestalim razgovorima tijekom rada došlo se na ideju kako bi se u Sućurcu mogla osnovati sekcija Planinarskog društva Mosor iz Splita. U začetku ideje nije se niti pomišljalo na osnivanje samostalnog planinarskog društva u Sućurcu iz razloga što se nije znalo koliko je interes za planinarstvo, a pravila Hrvatskog planinarskog saveza predviđala su za osnivanje društva najmanje 50 članova.
Na osnivanje Društva utjecalo je i propagiranje planinarstva poslije Drugoga kongresa fiskulturnog saveza Jugoslavije.
Izrađen je prijedlog pravila po uzoru na Planinarsko društvo Mosor iz Splita. Znakovito je za povijest da je Osnivačka sjednica Skupštine održana prve nedjelje u mjesecu travnju 1949. godine u prostorijama Nogometnog kluba Jadran. Osnivačkoj sjednici Skupštine nazočni su bili, pored ostalih, predstavnik Mjesne organizacije Narodne fronte, predstavnik Komisije za fiskulturu Narodnog odbora općine Split i predstavnici Planinarskog društva Mosor. Izabrana je i uprava Društva koju su sačinjavali: predsjednik Bruno Bakotić, dopredsjednik Miroslav Sokol, tajnik Pero Alfirević i blagajnik Roko Jerkunica. Navedena četvorka ušla je u povijest, kako Planinarskog društva Kozjak tako i Hrvatskog planinarstva uopće.
Dana 29. travnja 1949. godine od nadležnih državnih organa dobijena je obavijest o registraciji Društva te je Planinarsko društvo Kozjak iz Kaštel Sućurca moglo započeti s redovnim djelovanjem.
Dva dana poslije, na prvosvibanjskoj fiskulturnoj paradi u Splitu, nastupila je i grupa od pet članova društva. Bio je to prvi povijesni javni nastup Planinarskog društva Kozjak iz Kaštel Sućurca.
Početak rada Društva, što je i razumljivo, bio je prožet s teškoćama. Bez planinarske tradicije, bez iskustva u takvome radu, te bez najnužnijih financijskih sredstava i prostorija, nastojalo se ipak ići dalje. Sve poteškoće su savladavane zahvaljujući nesebičnom entuzijazmu članova prve Uprave Društva kao i prvih aktivista koji su od prvog dana bili orijentirani na vlastite snage koristeći moto da rad pokreće ijude i usmjerava ka napretku.
U onom vremenu i prilikama nitko nije mogao naslutiti razvitak Društva, kao i razmjere do kojih se Društvo do danas razvilo.
Skromnost predviđanja dolazi naročito do izražaja i u tadašnjim pravilima rada Društva, a u njima se među zadatcima djelovanja navodi: potpomaganje izgradnje, popravljanje i izgradnja planinarskih kuća i skloništa, te osposobljavanje istih, u suradnji sa ostalim društvima.
Zahvaljujući afirmaciji društvenog rada, članovi Društva, a posebno članovi Uprave, uživaju izuzetan ugled u svojim radnim sredinama. Društveni i osobni ugled članova pridonijeli su dobivanju pomoći i pribavljanju materijala, poglavito za dragovoljne radne akcije koje je organiziralo i izvodilo Društvo. Prve bjeloliske, rnurve i tamarise u mjestu zasadili su članovi Društva. Oni su redovito pošumljavali i padine Kozjaka, što im je nekako i prešlo u naviku, tako da su neke od zelenih površina djelo članova društva.
Također, tijekom 1950. i 1951. godine osnivaju se: foto — sekcija, markaciona sekcija, sekcija za pošumljavanje, izletnička i druge. Tih godina Društvu pristupa veliki broj novih članova. U vojno — pomorskoj bazi u Divuljama osniva se planinarska sekcija Društva.

O NALJEPNICI

Znak Udruge je silueta planine koja izvire iz plavog mora, u vrhu planine je markacioni znak i natpis HPD “Kozjak” Kaštel Sućurac, te godina osnivanja 1949. u sredini planine. S desne strane je kaštel kula simbol mjesta. Zastava Udruge je zelene boje sa znakom Udruge u sredini, s jedne i druge strane zastave. Odnos dužine prema širini je 1,5 : 1.

Comments Off on HPD Kozjak – Kaštel Sućurac

HPD Stupnik – Stupnik

O DRUŠTVU Hrvatsko planinarsko društvo Stupnik osnovano je 2007 godine. Prvi predsjednik Zdenko Matasić utemeljitelj je društva. Uz malu grupu zaljubljenika u prirodu širio je društvo i poticao odlazak u…

O DRUŠTVU

Hrvatsko planinarsko društvo Stupnik osnovano je 2007 godine. Prvi predsjednik Zdenko Matasić utemeljitelj je društva. Uz malu grupu zaljubljenika u prirodu širio je društvo i poticao odlazak u planine. Društvo je raslo i širilo se. Uz „stupnjare” u društvo su dolazili i planinari iz Horvata, Rakovog potoka, Kerestinca, Blata, Susedgrada, Prečkog, Stare Trešnjevke i Dubrave. Vodio je društvo na brda do kraja 2011. g.
HPD Stupnik danas je više od obitelji. Kad se popnemo do planinarskog skloništa ili doma sve kaj smo donijeli ide na stol i dijelimo. Male razveselimo kolutom jegera, oni nas keksićima iako mene najviše mame domaće .“češnjofke”…
Tu je i odgovor na pitanje zašto se duh društva širio preko granica općine? Kažu! Marijan: „Najbolja godina! To je to!” Vesna:”S djecom smo danima zajedno!” Milan:”Svi smo tako skromni! Sretan sam!” Sanja:”Sa svakog se izleta vratim sve bogatija!”
Mi planinari u očima smo „modema čovjeka“ čudne biljke. Penjemo se bez valjanog razloga na vrh nekog brda. Malo gledamo okolo i vratimo se natrag. Izgubimo cijeli dan. „Normalni“ vele da nismo svoji!
Svaki susret s planinom za planinara uvijek je poseban doživljaj. Na jednu se planinu ide najmanje 4 puta. Ljeti, u jesen, u proljeće i jednom zimi. Proljetna kiša nošena vjetrom, osnažuje mirise trave, nosnice se šire, miris trulog drveta, miris zemlje… Za ljetne žege, voda se čuva. Znoj natapa košulju, od teška ruksaka bole leđa. Dok su boje jeseni praznik za oči, zimsko sunce te oslijepi, sprži ti lice.
A noći na planini? Milijuni zvijezda. Pod tim nebom spavaš ko beba. Umorna družina spava. Do jutra se niko ne budi, bez obzira što neki jako glasno u snu dišu. U zoru, rosnom travom pereš noge, čekaš sunce da ih posuši.
U planinu se ne ide sam. U planinu zoveš prijatelja. Dragog i dobrog prijatelja da ju s njim podijeliš. Da mu u zoru skuhaš kavu. Miris kave sve diže. Lončekom vruće kave tvoj prijatelj grije ruke i prati šuljanje sunca po grebenu našeg vrha.
Samo u planini bez zadrške dijeliš komad špeka i glavicu luka, lomiš kruh i jabuku i čuvaš vodu u čuturi na dnu ruksaka, ako nekome ponestane.
Volimo višednevne izlete. Dan i noć u planini. Dva dana, tri ili četiri. Tri noći. Najsretniji sam kad čujem „Ne ide mi se doma”.
Osvajamo vrhove male i velike, visoke i niske.

Najdraži su nam izleti za Tijelovo, Dan antifašističke borbe, Dan državnosti, Dan domovinske zahvalnosti i Dan neovisnosti koje obično spojimo s vikendom i proslavimo u planini. Penjali smo se na Velebit, Gorski kotar, Kapelu, obje Dinare, Biokovo, Istarske planine u proljeće i ljeto, a s jeseni smo uživali u Dubrovačkom zaleđu, Krku, Braču i Visu. Zimi se uputimo na Klek, Bjelolasicu i brda u zagrebačkoj okolici.
Osim susjedne Slovenije najhrabriji se vole uputiti do BiH, na Vlašić, Čvrsnicu, Prenj, Vran, Čabulju, a trojca su stigla do Prokletija u Crnoj Gori i Albaniji.
Broj članova ustabilio se u zadnjih nekoliko godina na 70-80 članova. Njegujemo obiteljsko planinarenje, a ne žalimo nogu kad je nešto posebno izazovno

Comments Off on HPD Stupnik – Stupnik

HPD Belišće – Belišće

O DRUŠTVU Belišće je gradić na desnoj obali Drave udaljen 30 km uzvodno od Osijeka. Ovo je potpuno ravničarski kraj na nadmorskoj visini 93 m gdje je poznata izreka da…

O DRUŠTVU

Belišće je gradić na desnoj obali Drave udaljen 30 km uzvodno od Osijeka. Ovo je potpuno ravničarski kraj na nadmorskoj visini 93 m gdje je poznata izreka da je bundeva najviše brdo. No unatoč tome ovdje djeluje jedno vrlo aktivno planinarsko društvo HPD Belišće koje je u svojoj 22-godišnjoj povijesti ostvarilo respektabilne rezultate.
Četvorica entuzijasta koji su nakon izvjesnog vremena bavljenja planinarstvom u različitim hrvatskim planinarskim društvima odlučili osnovati novo, vlastito društvo u Belišću. Imali su viziju stvoriti u slavonskim i hrvatskim razmjerima značajnu planinarsku udrugu. U ostvarenju tog cilja zadali su si misiju: animirati sugrađane, popularizirati i omasoviti planinarstvo i pobuditi u ljudima ovog kraja želju za boravkom u prirodi.
Osnivačka skupština održana je 29. siječnja 1994. godine a za prvog predsjednika društva izabran je Krunoslav Hornung. Prvi izlet društva organiziran je 26. veljače iste godine u šumu Števkovicu pored obližnjeg sela Harkanovaca a prisustvolao mu je 14 planinara.
Od Harkanovačke šume put je naše planinare brzo odveo do najviših vrhunaca Europe, Afrike i Azije. Već 1994. godine naš član se kao vođa slavonske ekspedicije popeo na himalajski vrh Naya Konga 5.846 metara. Te godine naše društvo pokušalo je u dva navrata uspon na Mt. Blanc ali su oba puta morali odustati zbog vremenskih neprilika. No već slijedeće ’95. godine taj najviši vrh zapadne Europe od 4.807 m ispenjalo je pet naših planinara.
Narednih godina pa sve do danas ostvareni su usponi na gotovo sve najviše alpske vrhove. Naročit uspjeh je uspon dva člana iz 1997. godine kao prvih Slavonaca na legendarni i najizazovniji alpski vrh Matterhorn 4.477 m. Zajedno s ostalim ispenjanim vrhovima u Africi i Himalaji naše društvo broji ukupno 105 uspona na vrhove iznad 4000 metara što je najveći broj takvih uspona među svim planinarskim društvima u Hrvatskoj.
Veliki alpinistički uspjeh je i uspon na najviši vrh Afrike Kilimanjaro 1997. godine, kao i dva sudjelovanja u Himalajskim ekspedicijama 2006. godine na vrhove Imja Tse 6.189 m i Kalla Patar 5.550 m te 2008. godine na Anapurnu II gdje su na ostvarenoj visini od 7.200 metara zbog pogubnog nevremena morali odustati od uspona na vrh.
No, cilj naših planinara nisu bili samo ledeni vrhunci nego i ljepote našeg kraja. Zbog atraktivnosti pojedinih predjela uz obalu Drave došlo se do zaključka kako bi tu trasu trebalo označiti planinarskim markacijama da bi se njome mogli koristiti svi koji žele ugodnu šetnju prirodom našeg kraja. Ta je staza po uzoru na druge planinarske putove prozvana Belišćanskim podravskim pješačkim putom ili skraćeno BPPP. Od 2011. godine svakog proljeća tu se održava planinarska manifestacija uz sudjelovanje mnogobrojnih planinarskih društava.
U dvorani osnovne škole u Belišću 2002. godine postavljena je umjetna stijena kao prva takva u Slavoniji i dala je vjetar u leđa razvoju slobodnog penjanja ne samo u Belišću nego privukla i veći broj Osječana. Ova je stijena takoder postala i omiljena izvannastavna aktivnost za mnogobrojne učenike osnovne škole u Belišću kao i srednje škole Valpovo.
28 članova je završilo opću planinarsku školu, desetoro tečaj za vodiče društvenih izleta, šest tečaj za markaciste, dva alpinistički tečaj, dvoje speleološki tečaj, jedan za zaštitu prirode i tri za spašavatelja Gorske službe spašavanja.
Postignućima u različitim planinarskim aktivnostima naši članovi kao i društvo u cjelini zaslužili su u ovih 22 godinei određene nagrade i priznanja Hrvatskog i Slavonskog planinarskog saveza:

– priznanjem Slavonskog planinarskog saveza Dragutin Lerman za izuzetne uspjehe u visokogorskom planinarenju, alpinizmu ili ekspedicijskim pohodima
– priznanjem Hrvatskog planinarskog saveza povodom „Međunarodne godine planina”
– priznanjem Srebrni znak Hrvatskog planinarskog saveza
– priznanjem i plaketom Antun Petković Slavonskog planinarskog saveza
– priznanje Slavonskog planinarskog saveza za poseban doprinos u protekloj godini
– prijelazni pehar Slavonskog planinarskog saveza za najveći broj obilazaka Slavonske planinarske obilaznice

Poseban vid nagrada koje dodjeljuje Hrvatski planinarski savez su priznanja obilaznicima Hrvatske planinarske obilaznice od 150 vrhova na cijelom području Republike Hrvatske a petoro belišćanskih planinara se do sada popelo na svih 150 vrhova i time dobilo najviše priznanje Saveza što je najveći broj u jednom slavonskom planinarskom društvu.
Članom HPD Belišće u ovih 22 godine bilo je ukupno preko 500 planinara. Društvo je prve 1994. godine brojalo 49 članova. Taj se broj svake godine povećavao da bi najveći broj od 142 člana imali 2012. godine čime smo bili po veličini treće društvo od ukupno 22 društva u Slavoniji. Kao najznačajniji izlet po broju sudionika za određene kategorije gorja, ne uzimajući u obzir visokogorska ostvarenja, računamo uspon na Triglav 2006. godine kada se na vrh popelo 12 naših planinara. To je najveći broj planinara iz Slavonije na Triglavu u jednom usponu. Članovi HPD Belišće sudjeluju i na planinarskim križnim putovima kao što su dvodnevni križni put u organizaciji bratovštine Sv. Bernarda iz Samobora, dvodnevni križni put u Pleternici, jednodnevni križni put u Našicama, kao i planinarsko hodoćašče za blagdan Velike Gospe pješačenjem do Aljmaša.

O NALJEPNICI

Naljepnica HPD Belišće oblika je pravilnog kruga promjera 78 mm. Vanjski obod kruga širine 10 mm ima podlogu crvene boje dok je podloga unutrašnjosti bijele boje što simbolizira kružnu planinarsku markaciju.
U crvenom obodu velikim bijelim slovima s lijeva na desno upisano je ime i sjedište društva HRVATSKO PLANINARSKO DRUŠTVO „BELIŠĆE” — BELIŠĆE. Na dnu oboda stoji natpis CROATIA. S lijeve strane tog natpisa ucrtan je grb grada Valpova, a s desne grb grada Belišća. Ovi grbovi ukazuju kako je većina članova društva iz ova dva susjedna grada — Valpova i Belišća.
U središnjem bijelom dijelu kruga ucrtan je mrav obuven u gojzerice koji na glavi nosi planinarski šešir a na leđima naprtnjaču. Desnom nogom zakoračio je na bundevu a u desnoj ruci drži štap sa zastavom. Na prednjem dijelu zastave ucrtan je logotip HPD Belišće a stražnji je popunjem crveno — bijelim kvadratićima.
Mrav simbolizira članove društva koji su vrlo vrijedni i marljivi u obavljanju svih svojih aktivnosti. Zakoračio je na bundevu koja simbolizira naš ravničarski slavonski kraj za koji je poznata tvrdnja da je u Slavoniji najviše brdo bundeva. U podnožju ovog dijela kruga crnim brojevima je upisan broj 1994 — godina osnutka HPD Belišće.
Kako je nekoliko članova HPD Belišće zaslužilo najviše priznanje HPS-a za obilazak svih 150 vrhova Hrvatske planinarske obilaznice, ove su se naljepnice mogle vidjeti na gotovo svakom vrhu obilaznice kao i na mnoštvu drugih vrhova a također i gotovo u svakom planinarskom domu, kući i skloništu.
Naljepnice se izrađuju u varijanti za lijepljenje na neprozirnu podlogu kao i za lijepljenje na protivnu stranu stakla.
Naši su se planinari penjali i na mnogobrojne vrhove u Bosni i Hercegovini pa se i na tim vrhovima nalaze ovakve naljepnice.

Comments Off on HPD Belišće – Belišće

HPD Zanatlija – Zagreb

O DRUŠTVU Društvo je osnovano 9. veljače 1951. godine u okviru Udruženja obrtnika grada Zagreba i ove godine slavimo 65. obljetnicu djelovanja.

O DRUŠTVU

Društvo je osnovano 9. veljače 1951. godine u okviru Udruženja obrtnika grada Zagreba i ove godine slavimo 65. obljetnicu djelovanja.

Comments Off on HPD Zanatlija – Zagreb

HPD Zolj – Vrlika

O DRUŠTVU Hrvatsko planinarsko društvo “Zolj”-Vrlika, osnovano je 2009. godine, te broji oko 70 članova. Društvo održava jednu planinarsku kuću Sv.Jure, na Svilaji, te dva planinarska skloništa na Dinari (“Rupe”…

O DRUŠTVU

Hrvatsko planinarsko društvo “Zolj”-Vrlika, osnovano je 2009. godine, te broji oko 70 članova. Društvo održava jednu planinarsku kuću Sv.Jure, na Svilaji, te dva planinarska skloništa na Dinari (“Rupe” i “Hrvatski vitez Josip Goreta”). Također održava 30 kilometara
staza na planinama Dinara i Svilaja. Društvo je aktwno u speološkim i izletničkim aktivnostima, te održava sportsko penjalište “Prozor”-Vrlika.

O NALJEPNICI

Podložak za logotip je detalj iz tradicionalne vrličke narodne nošnje poznat pod nazivom “zvrk” ili po etnološkom nazivu “Krug života”. U sredini se nalazi markacijski znak, a iznad vršni dio ” Troglava”, najvišeg vrha planine Dinare uslikan sa vrha “Zolj” koji se nalazi iznad sela Maovica, slika je pretočena u logotip. Znak izradio Ivan Brčić, zv.”Ćako”, iz Maovica, poznati izrađivač indijanskih totema, trenutno na radu u Kanadi.

Comments Off on HPD Zolj – Vrlika

HPD Zaprešić – Zaprešić

O DRUŠTVU HPD „Zaprešić“ osnovano je 2005.godine.Organizirano planinarenje datira iz pedesetih godina prošlog stoljeća, ali je rad prekinut te nije uspjelo ni obnavljanje 1971. godine isključivo zbog političkih razloga (nepoćudnost…

O DRUŠTVU

HPD „Zaprešić“ osnovano je 2005.godine.Organizirano planinarenje datira iz pedesetih godina prošlog stoljeća, ali je rad prekinut te nije uspjelo ni obnavljanje 1971. godine isključivo zbog političkih razloga (nepoćudnost inicijatora obnove). Nakon toga planinari su bili uključeni u mnoga zagrebačka društva te odlučili 2005. godine osnovati HPD”Zaprešić”.
Sada Društvo broji oko 150 članova s tendencijom rasta. U proteklih 11 godina realizirali smo niz izleta (preko 500) sa iznad 10 000 izletnika po cijeloj Hrvatskoj, Sloveniji, dijelom BiH, Crnoj Gori,Bugarskoj, Italiji i Austriji te Švicarskoj.
Potpisali smo Povelje prijateljstva sa HPD”Malačka”-Kaštel Stari i PD”Pogorelica”-Kiseljak(BiH). Osim redovnih izleta, organiziramo tri pohoda po zaprešićkim šumama,obilježenim stazama: Dan Društva, Dan grada te Linekov pohod. Organiziramo izložbe fotografija jednom godišnje,
Lampašijadu — pjesničku večer na našem odmorištu —kućici i roštilju u šumi. Također organiziramo edukativna predavanja, dokumentarne filmove pok.Marija Saletta te s naših izleta za građanstvo.
Isto tako organizirali smo nekoliko planinarskih škola te malu školu za djecu.
Službeno održavamo stazu Podsused — Kameni svati, a osim nje naše četiri staze i jednu dječju. Surađujemo i sa dječjim domom „Brezovica“.
Naši članovi ostvarili su niz uspjeha te tako 2014. godine bili 4. Društvo u Hrvatskoj po broju priznanja HPS-a za obiđene vrhove i planinarske kuće.

O NALJEPNICI
Grb HPD „Zaprešić” sastoji se od gorja (Medvednica) zelene boje i dijelom bijele pod snijegom, u podnožju rijeka(Sava), a iza gorja grb grada Zaprešića do kojeg su visibaba i jaglac

Comments Off on HPD Zaprešić – Zaprešić

Type on the field below and hit Enter/Return to search