Priča se za PD Izletnik da je divlje i opičeno društvo, tako da su nas ljudi u nevjerici i strahu promatrali kada smo to subotnje poslijepodne dojezdili svojim oktanskim konjima u Požegu, spremni da poharamo vinograde požeške Zlatne doline. Još se priča da Izletnici uz pomoć božje providnosti pobjeđuju jalove meteorološke prognoze, tako da nas je umjesto potopa na odredištu po tkozjnakojiput dočekalo lijepo vrijeme. Nakon popijene kave zaplovismo Panonskim morem prema ishodišnoj točki našeg puta – malom mjestu ambicioznog i srčanog imena Velika. No pričekajte prijatelji dragi, niti jedna avantura ne započinje bez kvalitetne okrjepe, stoga smo se prvo uputili u vinariju gospodina Perića, kako bi naša bonvivanska nepca osjetila magiju nektara bogova.
Srdačni i simpatični domaćin je našu početnu sramežljivost razbio velikodušnim natakanjem vina svih sorti i boja, tako da su se u čašama izmjenjivali graševina, merlot, sauvignon i syrah. Čaša nikada ne bješe prazna, pa je 15ak hrabrih Izletnika početnu šutljivost zamijenilo dionizijskim raspoloženjem, širokim osmijesima i hedonističkom razdraganošću. Crno-bijelo, crno-bijelo, izmjenjivalo se u čašama, a žamor u ritmu ditiramba širio se veličkim krajem.
No, krenuti se mora, stoga smo, nakon obilne opskrbe vinom, oko 17 sati krenuli prema našem odredištu – planinarskoj kući Trišnjica. Vinski maligani su muški dio Izletnika pretvorili u Izgrednike, koji su se odlučili okupati u praznom bazenu pored puta.
Već je pala noć kada smo stigli do Trišnjice, što je dobro, budući da se u daljini čuo cerek zloduha i urlik divljih zvijeri koje su bile spremne da nas rastrgaju…ali ipak nisam siguran je li to bio možda cerek i urlik samih Izletnika, poznatih po karakterističnom, neartikuliranom glasanju.
Trišnjica se sastoji od dvije planinarske kuće koje je trebalo ugrijati, budući da je noć, iako proljetna, bila iznimno hladna. Trebalo se pobrinuti za Izletnice, koje krasi slabija cirkulacija i strah od smrzavanja, tako da su mužjaci prionuli cijepanju drva i loženju vatre koja život znači. Održavanje vatre dokazano budi neke praiskonske, primitivne osjećaje samodržanja, a muškarce pretvara u testosteronske ratnike. Osim toga, samo bivstovanje uz vatru je puno bolje od buljenja u TV, vrlo je simbolično te potiče na kontemplaciju. Nakon ponovnog natakanja vinom, vesela družina je pozaspala na vlažnim madracima, tada već zagrijanih skloništa.
Ne sjećam se kada sam zadnji put spavao 8 sati, isto kao što se ne sjećam kada sam se zadnji put probudio u tako idiličnom okruženju. Sunčani dan je razotkrio svu ljepotu tog arkadijskog kraja, stoga nije bio nikakav problem spustiti se do potoka koji je žuborio oko planinarskih kuća i obaviti jutarnju higijenu. Polagano se doručkovalo, ljuljalo u velikoj klupi-ljuljački koja je visila sa drveta, te se je nakon čišćenja kuća, oko pola 13 krenulo prema civilizaciji. Tek je drugi dan pokazao sve čari Papuka. Taj park prirode je u tom trenutku bio u punom cvatu, tako da se mjestimično činilo da hodamo kroz uređene cvjetne vrtove. Osim toga, hodali smo po papučkim 350 milijuna godina starim stijenama, što ih čini najstarijima u Hrvatskoj.
Prolazili smo nepreglednim poljima medvjeđeg luka, kojim bi se moglo nahraniti pola Hrvatske, a zakleo bi se kako sam u jednom trenutku ugledao vragolastog Pana kako na svojim kozjim papcima brzo odmiče u sigurnost guste bukove šume.
Na povratku smo osvojili Češljakovački vis, koji sa svojih impozantnih 825 m/nm ulijeva strahopoštovanje, a svakako još treba izdvojiti šetnju poučnom stazom Lapjak, koja vodi do ruševina starog veličkog grada, utvrde sagrađene u 13. stoljeću. Lagana šetnja i dokoličarenje na suncu je učinilo svoje, tako da smo se kod auta, koje smo ostavili u dvorištu domaćina Perića, vratili tek u pola 19.
Ovom prilikom bi pohvalio jednog neustrašivog Izletnika, u narodu poznatijeg kao univerzalnog vojnika, koji je, usprkos bolesti i mučnini, nadljudskim naporima šutke odradio nedjeljnu hodačku turu. Jer njegov moto je spartanska izreka „ili sa štitom ili na njemu“, tako da odustanak od misije nije bio opcija. Tek je u mondenoj požeškoj piceriji odlučio pokazati prezir prema liberalnom kapitalizmu i licemjerju suvremenog čovjeka, stoga je u izgredničkoj maniri obilnim povraćanjem i urlicima iz 9. kruga pakla odlučio zastrašiti sve te konzumerističke ljušture bez duha koje su se tamo obžderavale i koje su izgubile doticaj sa prirodom. Vrhunski performans u tomgotovčevskom stilu je savršeno uspio, a sve je prekinuo El prezidente koji je u wc-u vakcinisao univerzalnog. U Zagreb smo se vratili oko 23 sata, usput sanjajući i kujući nove planove za nove avanture.
Hrvoje Vindakijević