Bome zbilja je, i kako priliči jednoj finoj i uglednoj skupini bio je red da se napravi jedno malo i pristojno slavlje.
Proslava godišnjice odvila se u Planinarskom domu Gorščica, a planirani početak slavlja cca 17 h.
Putevi kojima su Izletnici i razni gosti dolazili bilježe veliku raznovrsnost.
Jedna od opcija bila je slijediti organiziranu rutu Izletnice Piskač, na što se odlučilo nas 12.
Našli smo se u Voljenom Vukovaru – o birtiji nemam ni komentar, tko je bio-zna, tko nije – ne zna.
Po dobrom starom običaju hodanje je krenulo ni manje ni više nego u 12.30 h.
Ruta od Markuševačke Trnave, preko Gorskog zrcala (zbilja lijepo, nema šta) do Hunjke, stazom 23, bila je popraćena s par uspona, pelina, fotošutinga, zaobilaženja nekih drva.
Gostoprimstvo u Hunjci je bilo na razini, kao da smo u Sloveniji.
Od Hunjke do Gorščice, stazom 1. Malo hodanja, sklizanja po ledu i pelina.
Dolaskom na Gorščicu dočekuju nas kuhari Rukavina i Fero koji su u full pripremi za roštilj (za koji čuoh da je bio vrsan pa tako da svake pohvale, i Rukavini na leopard podmajci).
Ulazak u kuću i prvih jedno sat vremena bili su čisto mistični i twin peakovski, no kasnije će se pokazati da je to bio samo uvod u jednu standardnu pojavu zvanu HRS.
Zbilja ne znam ni otprilike kolko je bilo ljudi, ali dosta bi ja rekla ; Izletnici, Kapelaši, Živo Zidaši, Velebitaši, bratići, prijatelji, susjedi..
Neki su došli kasnije, neki su otišli ranije, ali na podiju se u svakom trenu održavala konstantna koncentracija dobrog plesa (čak i brake dance-a, sentiša), pelina, dobre glazbe..
Da ne prođe neobilježeno, bilo je i par održanih govora, i postavljanja crvenog tepiha na kojem je precjednik podjelio tepsije, zlatne tepsije (Kedžo i Robi čestitam i javite se) i raznih muzičkih želja s kojima smo uspješno p(r)obili garantiranu kvalitetu LIDL zvučnika.
Jedna zanimljiva obzervacija je da je očito vremenska zona na Gorščici (UTC-3) tako da se sve navedeno nekako dogodilo vjerojatno do 19:21 h, a dalje što je bilo ja ne znam.
Uglavnom, nakon uspiješno zahrsane noći probudili smo se kakvi takvi, pospremili kuću (bravo čistaći), pozdravili se sa domaćinima (mersi bokua) i nekolicina nas odlučila je reći ne mamurluku i malo proći stazom 1.
Slijedila je Hunjka, falilo nam gostoprimstvo, vrh, Grafičar i doma.
Eto što reći nego Sretna ti prva godišnjica Izletniče.
Hvala svima na trudu i organizaciji i dolasku i uveličavanju ovog lijepog događaja.
Srdačno,
Izletnik br.68. Milena Njegovan