3. izlet PLAŠKO2017 – Krk

2017 / 04 / 08+09

(kao i svi sa PLAŠKO2017, dvostruki izvještaj – ovaj čak malo i posebniji)

Izvještaj #1

Na Krk smo pošli jednog lijepog proljetnog vikenda moja planinarska škola i ja. Bili smo naoružani raznom opremom i šatorima do zuba.
Otok Krk se može podijeliti na dio koji je zelen i manje brdovit (sjeverni dio otoka nadmorske visine do 200m), te dio koji je kamena pustnja, a koji se poput dva velika zuba izdiže prema nebu (južni dio otoka nadmorske visine do cca 500m).

Prvi dan smo planinarili po zapadnijem „zubu“, stjenovitom masivu na kojem smo posjetili i najviši vrh Krka – Obzova (568m). Šetnjica je bila vrlo ugodna, a nakon osvajanja najvišeg vrha, spustili smo se malo niže na proplanak gdje smo se podijelili u grupice i vježbali orijentaciju.
S te lokacije smo produžili uzduž masiva, a u pravcu plaže u Baškoj. S naše lijeve strane pratila nas je strma padina na dnu koje se smjestila dolina i grad Baška. U jednom trenutku smo uhvatili izvrstan pogled na cijelu dolinu koja je završavala s velikom plažom. Izgledalo je kao da se sva zemlja isprala s brda i nataložila u dolinu i tako pripremila postelju za zelenilo i plodnost u dolini.
Krenuli smo dalje prateći rub brda i ubrzo se smjestili na jednom ravnom dijelu kako bi odmorili i pojeli. Obično u prirodi uvijek nađem nešto čime začinim ručak i mislio sam da u ovoj pustoši neću ništa naći, ali sam se prevario. Iz stijena je posvuda provirivala mlada kadulja koja je dala odličan okus sendvičima.

Nastavili smo dalje, puhao je povjetarac i šetnja je bila ugodna i opuštajuća, gotovo meditativna. Daleko ispred nas pucao je pogled na Goli otok, Privić, Sv.Grgur i Rab. Bilo je zanimljivo to promatrati jer sam obično navikao gledati iste te otoke s druge strane, s Lopara na otoku Rabu, odakle Krk, Goli otok i Prvić izgledaju kao kamena pustoš, a jedina zelena točka je otok Sv.Grgur.
Zanimalo me je kako je nastalo to brdo i kamenje, pogotovo kada sam vidio okamine školjaka ili nečeg sličnog. Geolog Krešo je pojasnio kako sav taj vapnenac potječe iz mora i da je nastao u procesu taloženja na morskom dnu. Kasnije je uslijed pomicanja i sudaranja tektonskih ploča došlo do uzdizanja zemljine kore i tako su se školjke nastanile na vrhu brda.
Oko 16h došli smo do planinarskog križanja. Otvorila se dilema, nastaviti dalje zadanom rutom u istom pravcu i tek se nakon 5km spustiti u dolinu ili se jednostavno odmah spustiti dolje. Narod je već pomalo bio iscrpljen, dan je odmicao i trebalo je postaviti šatore, a Konzum je postao glavna tema rasprave. I tako krenusmo odmah prema dolini.

Na putu prema prenočištu, prošli smo prvo borovu šumicu u podnožju brda, a nakon toga kroz zelenu dolinu prema kampu na plaži. Na putu smo sreli vrlo zanimljiva bića – koze, a što je baš bilo prigodno jer se na brdu potegnula rasprava kako ono ide priča Vuk i sedam kozlića, bilo je potrebno 5 ljudi da uspješno rekonstruiramo cijelu priču.
Kad smo stigli u kamp, podigli smo šatore i svatko je krenuo na svoju stranu, a ja sam se otišao malo bućnuti u more. Brzo se spustila noć i započeo je tulum na otvorenom, a ja takve najviše volim. Uz šaroliku glazbu, pilo se, jelo se i plesalo se. Poseban doživljaj je bilo promatranje noćnog neba kroz teleskop. Bila je izvrsna scena mjeseca i njegovih kratera, te nešto što nikad nisam do tada vidio Jupiter i njegova 4 mjeseca poredana u pravac. Oko 2 ujutro smo krenuli prema jedinoj birtiji koja je radila u cijeloj Baškoj – Rebici, za koju smo svi mislili da se zove Jarebica. Meni se tamo nije ulazilo i poželio sam se okupati u noćnom moru. Kako sam lijepo bio zagrijan, more je bilo neopisivo ugodno, da sam imao osjećaj da bih se mogao kupati satima. Kad sam izašao na obalu, čekala me gomila ljudi i gledala u mene, zbunili su me da sam jedva hlače obukao  , te me nakon toga prozvaše Petar – noćno kupanje. I na kraju prije spavanja, mini tulum na malom dječjem igralištu u kampu. Al se pjevalo. Ujutro sam čuo kako su njemački turisti komentirali „das ist katastrofen! Das ist nich normal!“ Očito nisu cijenili naš koncert.

Drugi dan smo se uputili prema brdu koje se nalazilo s druge strane doline i Baške. Drugi dan nisam toliko uživao kao prvi jerbo sam puno pio, malo spavao, a sunce je bilo znatno jače i nije baš bilo vjetra. Svjetla dionica našeg putovanja je bio kanjon Vrženica. Teren je bio zanimljiv za pentranje, a bilo je i hlada tu i tamo. Naiši smo na kosture od dvije ovce, mora da su pale u kanjon, nešto slomile pa uginule. Ili su ušle na vrhu kanjona i više se nisu mogla vratiti nazad. Zato su na vrhu kanjona postavili žičanu ogradu. Po kamenja u kanjonu vidjeli su se tragovi vode koja se tisućama godina sljevala niz kanjon.

Nakon toga smo izbili na vrh brda i krenuli se spuštati prema plaži Vela luka. Osim spavanja na plaži, taj dio me se nije posebno dojmio.
I konačno povratak nazad prema autobusu koji nas je čekao ispred kampa u Baškoj.