PD Izletnik

PD Izletnik

Planinarsko društvo Izletnik

Author: Izletnik

Od 0 do Učke 21.-22. ožujka 2015.

Bila je subota, a mobitel me probudio prije 6 ujutro. Teško je objasniti zašto, ali ustao sam se. Oko 7 sam se dovezao do Lisinskog gdje se već okupio solidan…

Bila je subota, a mobitel me probudio prije 6 ujutro. Teško je objasniti zašto, ali ustao sam se. Oko 7 sam se dovezao do Lisinskog gdje se već okupio solidan broj izletnika. Krenuli smo za 15-tak minuta prema Istri. Uz stajanje na Ravnoj Gori, druženje u autobusu i dobro raspoloženje došli smo iznad Rijeke gdje je Rukavina otpjevao par predivnih navijačkih pjesmica. Nećemo sad citirati da ovaj izvještaj ne bi završio na sudu kao dokazni materijal.

11075231_434329090055747_9214091154792679650_n

Bus nas je odveo do Medveje. Većina ljudi se spustila na plažu i nikad ne bih rekao da će ti isti ljudi umjesto da se čitav dan izležavaju i piju kavu par metara od mora krenuti na uspon od 0 do 1400. Međutim, mi smo krenuli uzbrdo. Putem smo imali par pauza, naletili smo i na neke ne previše zanimljive ljude i malo po malo se penjali prema cilju. Bilo je hladno, a ja to nisam očekivao. Inače ne bih imao rukavice, ali sam ponio Damirove da mu ih vratim i mogu reći da su mi jako dobro došle. Bilo je nešto sitno i snijega, ali ne možemo biti nezadovoljni vremenom.

10644740_434381920050464_6291863502954608016_o

Malo po malo smo došli do vrha na kojem smo se zadržali petnaestak minuta i krenuli polako dalje prema domu. Prije doma nas je počeo hvatati mrak, tako da su neki stavili i lampe na glavi. Očito ima smisla što smo krenuli rano ujutro. U domu nas je dočekala hrana, a za zabavu smo se pobrinuli sami. Pojeli smo, lagano pijuckali razne osvježavajuće napitke i zabavljali se. Ja sam se izdvojio od ekipe i pročitao intervju Stipe Božića u Jutarnjem. Ostalo mi je u sjećanju da se Stipe Božić sto puta u planinama pitao što je njemu to trebalo i zašto nije ostao doma na toplom. Kako je vrijeme odmicalo bilo je sve zabavnije. Čak se i plesalo. Negdje poslije ponoći je domar ušao, bez riječi ištekao radio iz struje i odnio ga. Po hodu je malo podsjećao na Ramba. Kažu da je bivši Gss-ovac. Vrata doma su bila zaključana, pa su neki ljudi do šatora izašli kroz prozor. Pozicija prozora je bila malo povišena. Kad su izlazili pomislio sam da je dobro što je cesta blizu, jer će hitna lako doći. Čudo da je to prošlo bez ozljeda. Sve u svemu, bilo je zabavno, griješilo se mišlju, djelom i propustom… da … dobro nećemo o propustima. Tko je bio tamo zna, a tko nije bio tamo isto zna. Ja sam spavao u kuhinji i bilo mi je skroz ok.

10986431_434329366722386_8974130296588302504_o

Sutra ujutro nas je domar postrojio i rekao kako je on jako dobar, jer neki drugi bi nas u 10 potjerali spavati. Nešto poslije 9 smo krenuli polagano prema moru. Bili su u planu neki manji vrhovi, ovisno tko hoće.

10845669_434330690055587_3415695206994049820_o

Slučajno smo naletili na ranč i simpatičnog rančera. Tamo je bio konj od 39 godina. Genije ga je hranio jaffa keksima. Malo smo popričali, popili nešto i otišli do nekog slapa. Ja u flisu, bez ičeg ispod. To nije bilo pametno i zbog toga su mi se ljudi smijali. Slapa nije bilo, jer nije bilo vode. Vratili smo se do ranča i krenuli dalje. Neki su se popeli do vrhova. Ja sam to zaobišao i otišao sjesti u kafić uz more. Neki su otišli pojesti nešto konkretno, neki samo sladoled i nakon nekog vremena smo otišli do busa. U autobusu je Rukavina ispuštao neartikulirane glasove, valjda zato što on misli da je to lijepo. Ne znam točno kad, ali nismo prekasno došli u Zagreb. Bilo je lijepo i nadam se da će se ovakvi izleti ponoviti.

Andrija Juric

Comments Off on Od 0 do Učke 21.-22. ožujka 2015.

bIJEG OD sNIJEGA 28. veljače – 01. ožujka 2015.

Naš unaprijed planirani i organizirani bijeg od snijega spontano je započeo u ranim subotno-jutarnjim satima. Put je prošao relativno mirno, jedino je malo zabrinutosti izazvao snijeg u Gorskom kotaru, no…

Naš unaprijed planirani i organizirani bijeg od snijega spontano je započeo u ranim subotno-jutarnjim satima. Put je prošao relativno mirno, jedino je malo zabrinutosti izazvao snijeg u Gorskom kotaru, no čim smo došli na primorsku stranu, strah je nestao.

10295086_432077863614203_2200228130048852661_o

 Nakon spektakularnog prelaska drugim najvećim betonskim lučnim mostom na svijetu, ubrzo stigosmo do Valbiske gdje su nas dočekala najnovija i najmodernija plovila Jadrolinijine flote, koja već najmanje 20 godina sigurno prevoze zadovoljne putnike iz svih krajeva bivše države i istočnog bloka. Nakon vrlo ugodne vožnje stižemo u Merag nad kojim dominira dosta zanimljiv prizor Meraške jame. Put nas dalje vodi do Osora, mjestašca koje svoje postojanje duguje mostu koji spaja Cres i Lošinj. Usput saznajemo i da su ta dva otoka nekada bila jedan, ali da je negdje u Rimsko doba (ne znamo jel republika ili carstvo) prokopan kanal koji je taj praotok zavadio na Cres i Lošinj. Tamo dio stvari ostavljamo vrlo susretljivim GSS-ovcima, koji nam ih prebacuju na dom, a mi nastavljamo put Nerezina gdje ostavljamo aute i krećemo na naš pohod.

10474122_432077886947534_5716857368422039903_o

Put nas vodi jedno vrijeme kroz civilizaciju koja postupno i lagano postaje vrlo lijep i ugodan otočko-šumski krajolik sa zanimljivim detaljima poput odmorišta uz malo jezerce i prirodni vidikovac. Izbijamo na vrh teško pamtljivog imena, odakle puca vrlo lijep pogled (al realno, ima i ljepših) na Lošinj i susjedne otoke poput Suska i Unija. Nakon kraćeg odmora nastavljamo hrptom preko još jednog vrha teško pamtljivog imena (s tim da je ovaj najviši na otoku), pa se lagano spuštamo do odredišta – malog i simpatičnog doma na atraktivnoj lokaciji.

11058576_432077820280874_8366192097693341713_n

Tamo nas odmah dočekuje večera. Slijedi odmaranje i opuštanje, dok mir razbija tek pokoji meket tamošnjih ovaca, poput onog iz poznatog evergreena “Stojadinka ovce šiša”. Večernji program započinje dijeljenjem prigodnih poklona za posebne zasluge te prošle i aktualne rođendane. Nakon toga proslava se nastavlja u neformalnom tonu uz pjesmu, kolače i veselje. Sve prolazi u najboljem redu osim male nezgode našeg presjednika, koji u mraku ne uspijeva vidjeti putokaz za Beč, što rezultira time da sada mnogi neće vidjeti Beč.

11051938_10153097012637801_972147467234044170_o

Nakon što su se svi lijepo odmorili i naspavali, slijedi buđenje, za doručak ni manje ni više nego jaja (koja su u jednom trenu smatrana zauvijek izgubljenima, ali su na kraju ipak nađena) s tartufom koji to možda nije, konsenzus nije postignut po tom pitanju. Odlučujemo da ipak nećemo natrag planiranom rutom, već kraćom, a višak vremena ćemo iskoristiti za posjet Lubenicama. Povratak vodi vrlo zanimljivom stazom koju neki opisuju “kao iz bajke”, drugi “kao iz horor filma”, a treći “kao iz neke postapokaliptično-ratno-pustolovne video igre”, u svakom slučaju nitko nije ostao ravnodušan. Na povratku planirano stajemo u Lubenicama, mjestu sa više crkava nego kuća, sa lijepim pogledom sa litice, sa lijepom plažom dolje u daljini, no na moje veliko iznenađenje, lubenicama ni traga. Nije mi jasno. Sretni što smo bili na moru, a ipak uspjeli izbjeći doticaj s dotičnim i svim strahotama koje tamo žive, hvatamo planirani trajekt za povratak i mislima već na sljedećem izletu, još jednom zahvaljujemo modernoj tehnologiji i globalnom zatopljenju što su nam omogućili ovaj bIJEG O D sNIJEGA.

Gordan Valjak

Comments Off on bIJEG OD sNIJEGA 28. veljače – 01. ožujka 2015.

Marš podrške globalnom zagrijavanju – SMRT SNIJEGU 21. veljače 2015.

Nadahnuta ekspedicijom, mijenjam naslov izleta na Bjelolasicu u živopisniji: Demonstracija ljepota mazohizma Odabrani Izletnici – njih 5 najspremnijih i najhrabrijih, okupili su se u subotu 21.2.2015. u 8 sati i…

Nadahnuta ekspedicijom, mijenjam naslov izleta na Bjelolasicu u živopisniji: Demonstracija ljepota mazohizma

bjelolasica

Odabrani Izletnici – njih 5 najspremnijih i najhrabrijih, okupili su se u subotu 21.2.2015. u 8 sati i njemačkom limuzinom krenuli prema Hrvatskom olimpijskom centru Bjelolasica od kuda kreće naš put na Bjelolasicu. Stigavši do Jasenka, pitoresknog mjesta u podnožju Bjelolasice, nismo mogli odoljeti da ne doživimo čari nadaleko poznate lokalne birtije koja slovi kao okupljalište lokalne društvene kreme. Osim toga, počela je padati kiša pa se sijelo pokazalo ugodnim i korisnim.

11017705_10204791201912852_3364610698953892917_n

Na uspon smo krenuli oko 12 sati kada je čak provirilo i Sunce. Prtilo se od samog starta, a što smo se više penjali bilo je, logično, i više snijega.

Bilo je i ponešto lutanja u potrazi za markacijama tako da informacija koja stoji na netu o sjajno markiranom putu nije niti izdaleka točna. Osim oštrih uspona bilo je i dosta tabananja po ravnom iako je i tada osjećaj kao da se hoda uzbrdo jer treba prtit. Uspostavilo se da zadnji uspon vodi do Sjevernog pola (na slikama možete zorno vidjeti o čemu pričam). Vrh smo osvojili nakon skoro 6 sati napornog prćenja zahvaljujući intuiciji i oku sokolovom jer je putokaz za vrh koji stoji na grebenu bio okrenut za 180 ̊.

11018875_423252374496752_2791023722673502581_o

U skloništu, koje se nalazi u blizini vrha, dočekala nas je vatrica pa smo s guštom navalili na delicije i šampanjac jer je vrh vrhuške ispraćao dvadesete. Proširili smo dobar glas o Izletniku među dvojcem koji se tamo zatekao i nakon kraćeg zagrijavanja tijela i duše krenuli u noć. Već spomenuti dvojac savjetovao nam je da se spustimo po stazi koja vodi uz žičaru prateći njihove tragove. Pokušali, glas razuma je srećom pobijedio pa smo se, nakon izgubljenih 45 minuta, okrenuli i nastavili stazom utabanom vlastitim nožicama. Silazak je bio iznenađujuće brz u odnosu na očekivanja tako da smo VEĆ u 23 sata bili kod limuzine

S obzirom da su dojmovi izleta oprečni, ovdje su navedene gole činjenice, a članovima ekspedicije puštam na volju da napišu vlastite impresije. U svakom slučaju – nitko nije ostao indiferentan :).

Ovom prilikom želim istaknuti i zahvaliti alfa Izletnici Ivi na prćenju, moralnoj snazi i optimizmu koji nije popuštao niti u najtežim trenucima, Filipu na mačizmu i prćenju, Nemanji na pronalaženju pravog puta, Valjku na izdržljivosti i vrhunskoj vožnji limuzinom i sebi jer sam to tako fantastično osmislila 🙂 (Oskari su tijeku, euforija zahvaljivanja obuzela je i moju malenkost).

Izlet je bio naporan, iskazana je velika spremnost i odrađena je priprema za K2 – ako slučajno sumnjate da je to bio podvig kojeg se ne bi posramio ni šerpa Tenzing Norgay napomenut ću kako je 250 planinara, među kojima i brojni GSS-ovci, taj dan pokušalo osvojiti vrh Bjelolasice, ali jedino su se Izletnici odvažili to učiniti ( i učinili) sjevernom stijenom.

Marina Piskač

Comments Off on Marš podrške globalnom zagrijavanju – SMRT SNIJEGU 21. veljače 2015.

Čučerje-Vrh Kintelzi-Velika Peć-Lipa 18. siječnja 2015.

Kao što je i najavljeno izletnici su bili na prvom izletu. Vrijeme radnje: 18. siječanj 2015. Mjesto radnje: istočna Medvednica, točnije od Čučerja do planinarskog doma Lipa i nazad. Kratak…

Kao što je i najavljeno izletnici su bili na prvom izletu.

10919058_779643885459788_2258884644317129832_n
Vrijeme radnje: 18. siječanj 2015.
Mjesto radnje: istočna Medvednica, točnije od Čučerja do planinarskog doma Lipa i nazad.
Kratak sadržaj: jedne nedjelje 18.1.2015. oko 9 h skupilo se podosta izletnika u ugostiteljskom objektu “Voljeni Vukovar”. Nakon što su ispili nekoliko kava i čajeva te pojeli bureke i pizze iz pekare “Voljeni Vukovar” sjeli su u svoje crne limuzine i krenuli put Čučerja. U Čučerju ih je dočekala jedna susretljiva obitelj koja im je ustupila svoje dvorište za parking te su joj se zahvalili prigodnim poklonom. Iz Čučerja su se uputili prema planinarskom domu “Lipa” koji se nalazi na gotovo 2000 mnm. Putem su hodali po živom blatu i pregazili dva plitka potoka. Na putu prema “Lipi” skrenuli su do špilje “Velika peć”.

10943741_412584832230173_5815201607726230654_o

Po dolasku na “Lipu” uslijedila je kratka masaža i opuštanje i onda su se svi posvetili objedovanju. Pojelo se sve. Taman pred kraj objedovanja stigao je i njihov počasni član Papageno koji ih je počastio bohemskim pićem. Prije noći krenuli su put crnih limuzina s kojima su se odvezli u zagrebačku noć.
Pouka: odite na izlet s PD Izletnikom, bit će vam super.
pusa svima
vidimo se
Izvještaj: Nemanja Bačić

photo 2 Danica Macanga

Comments Off on Čučerje-Vrh Kintelzi-Velika Peć-Lipa 18. siječnja 2015.

Ivanščica 25. siječnja 2015.

mjesto radnje: Ivanščica vrijeme radnje: nedjelja, 25.1.2015. likovi: 20 ljudi i 4 životinje radnja: Izletnici su se okupili iza dvorane Lisinski u 9:00 i oko 9:30 uputili su se put…

mjesto radnje: Ivanščica
vrijeme radnje: nedjelja, 25.1.2015.
likovi: 20 ljudi i 4 životinje

10423678_411092829046040_1462317372339504985_n

radnja: Izletnici su se okupili iza dvorane Lisinski u 9:00 i oko 9:30 uputili su se put Belca. Pitoresknog baroknog mjesta u zagorju. Iz Belca su se makadamskom cestom uputili do planinarske kuće Belecgrad. Prilikom parkiranja limuzina došlo je do manjih drama jer su iste sportske i gospodske i teško su se snalazile na snijegu (prijedlog predsjedniku je kupovina terenskog vozila).Kuća je par ekselans, a u istoj se za 5,00 kn može kupiti izuzetno pitak i voćni, tzv. jutarnji gemišt. Nakon utaživanja žeđi izletnici su krenuli put vrha Osinca koji se nalazi na gotovo 600 mnm. Od Osinca su pošli preko Babinog zuba (gotovo 800 nm ) put Vrha Ivanščice (goto 1100 mnm ).

10425019_411816862306970_3100473858120617743_n

Put je bio bijel od snijega, bilo ga je gotovo 2m, a stabla prekrivena ledom. Himalajski uvjeti i prva u nizu priprema za izlet na K2.

10955714_411093582379298_7311788984426445397_n

Na vrhu su ljudi predahnuli u domu “Pasarićeva kuća”, a bome se otvorio i šampanjac jer bio je to prvi izlet PD Izletnika preko 1000 mnm. Nije to kaj got. Kada je počeo padati mračak izletnici su se spustili stazom br. 43 tzv “kanaluša” do limuzina. Putem je organizirana sačekuša za Kušeka. Nakon ukrcaja u limuzine oko 19:00 izletnici su se uputili u zagorsku noć, jednom orkestru kupiti nove instrumente.

Ovu bih priliku iskoristio za isticanja jednog posebnog izletnika. Ime mu je Andrija Juric. Čovjek je od čelika i betona. Najjači čovjek u PD Izletniku. Cijeli dan hodao je bez rukavica i u niskim tenisicama i prošao bez amputacije stopala. Pravi borac. To ne može ni Vlado Putin. Zasluženo je dobio epitet “univerzalni vojnik”.

Pouka: kad se hoda po snijegu obuci nepromočive čizme i toplo se obuci

Nemanja Bačić

Comments Off on Ivanščica 25. siječnja 2015.

Zavižan 04.-05. srpnja 2015.

Izlet na Zavižan je bio jedan o uspješnijih izleta PD izletnika ako ćemo gledati po broju planinara koji su mu prisustvovali. U subotu rano ujutro, oko 8h, krenulo se autima…

Izlet na Zavižan je bio jedan o uspješnijih izleta PD izletnika ako ćemo gledati po broju planinara koji su mu prisustvovali. U subotu rano ujutro, oko 8h, krenulo se autima do mjesta sastanka u Krasnome, točnije u kafiću Manjan. Nakon što su se skupili svi izletnici, popile kave i odvezli auti do mjesta povratka krenulo se s usponom. Prvi dio puta, makar je bio strmiji, prolazio je kroz šumu tj. hlad. Uskoro je nagib postao blaži i šuma je ustupila mjesto travnatim brežuljcima i suncu.

10983202_10152953317971404_6554461530557758350_o

Planove za uspon na vrh Mali Rajinac je nažalost poremetilo krdo poludivljih konja koje nas je odlučilo izbaciti sa svojeg teritorija kojim je prolazio naš put. Razdvojeni na dvije skupine od kojih se jedna povukla niz padinu a druga vratila nazad putem kojim je i došla dostojanstveno smo napustili ‘tuđu zemlju’. Nakon ponovnog spajanja s lagano povrijeđenim ponosom smo krenuli do doma na Zavižanu.

U domu su nas dočekali ‘logističari’ koji su išlli direktno do doma sa hranom pićem i pokojim težim komadom opreme (i 2L odličnog sladoleda za koje je zaslužan Himi)! Slijedi priprema večere i druženje u ugodnu društvu uz dobru kapljicu kako to obično i biva na planinarskim izletima. Slavilo se do kasnih sati uz gitaru i palačinke. Večina izletnika je prespavala u domu dok su neki usprkos zabrani kampiranja u nacionalnom parku podigli šatore pored doma.

11027999_10153497302859614_4869765773554274713_n

Nakon laganog buđenja iduće jutro otišli smo u razgledavanje botaničkog vrta udaljenog 10ak minuta hoda od doma. Sam botanički vrt je u obliku kružne staze okolo škrape. Slijedi spuštanje sa Zavižana i odlazak do mjesta Kuterevo na ručak u OPG-u Butina. Uz dobrodošlicu od domaćeg kruha sira i rakije slijedi ručak u obliku švedskog stola sa gulašem ili janjetinom. Za kraj smo obišli poznato utočište za medvjede gdje su nas volonteri upoznali sa ‘svojim stićenicima’ i načinom rada i brige za te predivne životinje.

11225091_10153497305649614_8755972777169181705_n

S obilaskom utočista naša avantura se bliži kraju i kreće povratak u Zagreb.

Izvještaj: Goran Prodanović

photo 1 Vlatka Smolek

photo 2 & 3 Mirela Šavrljuga

Comments Off on Zavižan 04.-05. srpnja 2015.

Biciklističko – bećarsko – močvarni slet – Kopački rit 04.-06. travnja 2015

Vjetar nas nije volio Mjesto radnje: Baranja-Vojvodina Vrijeme radnje: 4.-.6.4.2015. Likovi: 2 izletnice i 6 izgrednika Ruta: Osijek-Sombor-Osijek Total:164 km i jedna izbušena guma Obzirom da univerzalni vojnik Juric nije…

Vjetar nas nije volio
Mjesto radnje: Baranja-Vojvodina
Vrijeme radnje: 4.-.6.4.2015.
Likovi: 2 izletnice i 6 izgrednika
Ruta: Osijek-Sombor-Osijek
Total:164 km i jedna izbušena guma

1551662_435080533313936_660358865264664843_n

Obzirom da univerzalni vojnik Juric nije bio na ovom izletu ponudila sam se napisati izvještaj jer sam ovaj put ja osjetila kako bez muke nema nauke. 🙂 Dio izletnika krenuo je već u subotu vlakom za Osijek i prespavao u kampu u mjesto Kopačevo, cca 12km od Osijeka, nedaleko samog ulaza u Kopački rit. Dečki su u subotu čekajući naš nedjeljni dolazak već odradili 50ak km kroz Kopački rit, vidjevši pritom čitavi zoološki vrt, dvorac Tikveš (u kojem su nekoć obitavali drug Tito i mnogi svjetski državnici) te zabilježili jedan selfi pada sa bicikla.

1402400_440106809477975_4587251468112462072_o

Trio Kušek-Džeba-Švraka krenuo je Slavonija ekspresom u nedjelju i za ekspresna 4 i pol sata stižemo u Osijek. Iz samog Osijeka kreće poznati Eurovelo 6 zajedno sa Panonskim putem mira kojima smo i mi pedalirali. 1. dan vozimo Baranjom asfl. cestom prema graničnom prijelazu Batina. Beskonačno ravna cesta prolazi beskonačnim ravnicama kroz napuštena sela i ona manja naseljena živopisnih imena, Zmajevac, Suza, itd. Na kraju te beskonačnosti ponekad se ukažu 2 drveta do kojih nikako doći jer se jednoličnost poigrava umom pa se čini da drveće odmiče kako mu se bližimo. Cesta je markirana smjerokazima međunarodne biciklističke rute Eurovelo6 i Panonskog puta mira. Iako je bila najavljena kiša, vjetar je tog dana odlučio biti neprijatelj i neprestano puhao ravno u prsa ko’ da mu je zadnje.

11102933_443141489174507_5900720979427027875_o

Krenula sam na biciklijadu sa traktorskim gumama (29cola) što je na tom vjetru zajedno sa bisagama bila prava pasija. Dok je vjetar razbacivao ptice po zraku i fijukao kroz kacigu moji kvadricepsi su plaćali danak ameterizmu. U jednom trenu odustajem i guram bajk jer sam tako bila duplo brža. Gurajući ga,osjećam kako mi vjetar odnosi volju za životom zajedno sa onim pticama. Tu uskače Džeba terminator i mijenjamo bajkove. G.I. Džeba mi pravi društvo dok su dečki već dobro odmakli ispred nas. Postaje lakše te sad brže napredujemo. U selu Suza nedaleko granice u birtiji nas čekaju dečki. Okrepa, topla čokolada i odmor su napravili svoje te dalje nastavljam kao nova. Degustaciju poznatog baranjskog fiša ostavljamo za drugi put obzirom da se treba prethodno najaviti. Ekipa na graničnom prelazu Batina za kućnog ljubimca ima XXL vepra koji obitava u kanalu. Pedaliranje dalje nastavljamo malom omaškom prometnom magistralnom cestom (što sutradan ispravljamo) i za cca 3h stižemo u Sombor.

11130198_1419808021660422_5435922914151659802_n

Cesta također prolazi manjim selima, a pobjedu odnosi mjesto Bezdan. U Bezdanu postoji birtija imena Kornati, ex.Vietnam u kojoj se razbijena čaša plaća 200 dinara i nitko ne pije na dug. Zakoni su to koji vladaju njezinim zidovima. U Sombor stižemo sa mrakom oko pola 8. U bike campu Long route u samom centru Sombora nas dočekuju sa kavom i rakijom presimpatični i ljubazni vlasnici. Kamp je za svaku pohvalu sa više nego pristupačnim cijenama. Obzirom da smo došli van sezone i u vrijeme obnove kampa, vlasnici nam nude smještaj u 2 sobe za svega 3 dinara kako ne bi dizali šatore. Nakon kratkog odmora g.Predrag nas provodi centrom Sombora prema restoranu. Sombor nas jednoglasno osvaja. U fensi restaču za sitne pare izjedamo ogromne količine hrane a tulum je ovaj put podbacio tj. nije ga bilo. Napaćeni i siti odlazimo spavati prije ponoći.

10930918_440107762811213_3488204578685702432_o

Naspavani iz Sombora krećemo ovaj put prema manje prometnom i prirodno bogatijem Bačkom Monoštoru. Vjetar je bio blagonaklon i malo promijenio smjer u bočni sa tendencijom u prsni. Oko 11h stižemo na granični prijelaz Batina gdje Nemanja biva žrtvom nasumične kontrole dečki iz krim policije. Izgrednik pobjeđuje i pičimo dalje. Svega par km od granice skrećemo na nasip koji prolazi Kopačkim ritom dužinom oko 30 km.

11058449_443141559174500_5820312756276013088_o

Truckajući se makadamom uživamo u močvarnim livadama i šaševima najstarijeg parka prirode u Hrvatskoj grijani zrakama sunca, bez zvuka automobila uz krckanje kamenja pod izletničkim gumama. Na pola puta ručamo uz nasip dijeleći međusobno ostatke hrane. Oko 3 sata stižemo u Osijek. Slavonija ekspres prekrcana studentima i radnim narodom na vrijeme je stigla u Zagreb kasnivši 40ak minuta. 🙂

za kraj ovog izvješaja:

Drugovi moji, radni, veseli, bicikle voze, ponositi svi.

Drugovi moji, radni, veseli, pobede nove nosićemo mi!

Jelena Švraka

Comments Off on Biciklističko – bećarsko – močvarni slet – Kopački rit 04.-06. travnja 2015

Južni Velebit iliti svi “sveti” na Svetom brdu 30.-31. svibnja 2015.

Kako kažu naši stari, “prvo, pa muško”, pa je tako i mene snašao zadatak da nakon svojeg prvog izleta s PD Izletnikom napišem kratak izvještaj o osvajanju Svetoga brda –…

Kako kažu naši stari, “prvo, pa muško”, pa je tako i mene snašao zadatak da nakon svojeg prvog izleta s PD Izletnikom napišem kratak izvještaj o osvajanju Svetoga brda – drugog najvišeg vrha Južnog Velebita.

Nakon kratkog stajanja i svima prijekopotrebne kave, skupili smo se u Selinama na ulasku u Nacionalni park Paklenica u subotu 30. lipnja oko 11 ujutro.

Na prvu prepreku smo naišli prije ulaska u sami park, a manifestirala se u srdačnom nadzorniku Nacionalnog parka koji je nas ljubitelje prirode i pomagače na obnovi skloništa u Vlaškom gradu prisilio da platimo dvodnevnu ulaznicu za posjet parku, prijeteći nam zaplijenom jednog od izletničkih vozila. Nakon neuspjelih pravničkih pregovora i neuspjelog pokušaja uštede karte za najmanjeg člana družine popustili smo, te smo uletili u kanjon Male Paklenice nešto prije podneva s kartom u džepu i velikom željom za visinama.

11067495_464334030388586_7292694998680144952_o

Na početnim koracima su me morile razne brige: Hoću li se uspjeti popesti do vrha? Hoću li putem umrijeti od gladi? Ili žeđi? Hoću li poginuti pod šapom neke nepoznate velebitske životinje? Najviše od svega me ipak brinulo hoću li poginuti pod šapom meni još nepoznate životinje zvane Izletnici. No Izletnici, koji su me unatoč nepoznavanju vrlo brzo prihvatili u čopor, simpatična su endemska vrsta koju osim raznolikosti krasi velika odvažnost i britki smisao za humor. Tako se zahvaljujući njima svaki moj korak činio lakšim, te je prolazak kroz stijenoviti kanjon Male Paklenice bio puno zabavniji nego što je djelovao na početku. Bilo je tu penjanja rukama i nogama, preskakivanja provalija, dizanja po sajlama, prelazaka preko potoka i oštrog kamenja.

11312656_464334540388535_8233020852183822357_o

U svoj toj razigranosti te uživanju u spiljama i na jezercima sasvim smo zaboravili na vrijeme i shvatili da prije mraka moramo proći još 700m visinske razlike do Ivinih Vodica gdje smo trebali postaviti šatore i prenoćiti. Šutke smo se zaletili i u 3 sata stigli na prvo odredište sa zadnjim usponom zavidne strmine na kojem su i najiskusniji Izletnici tu i tamo ispustili uzdah napora.

Zbog zahtjevnosti puta i sveopćeg umora izletničke vojske nije se žestoko tulumarilo, ali su se uz vatru i roštilj simpatičnih susjeda iz skloništa prepričavale razne bajke i legende iz društva te smo se u ranim noćnim satima svi zasluženo onesvijestili po šatorima. Nakon dobrog sna i jutarnje kozmetike oko 9 ujutro smo se zaputili preko Vlaškog grada prema našem finalnom odredištu.

11312705_464335813721741_8228487887035383028_o

Stazu su krasile zelene i ledene udoline, najšarenije velebitske cvjetne vrste, a sreo se i poneki pas s GoPro opremom na leđima, koji je u nekim Izletnicima probudio sumnju u nužnost kupovanja Drone kamere za snimanje izleta.

11357278_464336350388354_3286121503226110246_o

Piktoreskni krajolik na tren je zasjenio veliki oblak koji se na sreću razbio odmah po dolasku na vrh i otkrio fantastičan pogled na oba paklenička kanjona i okolne jadranske otoke.

11161691_465813180240671_8137515025670809765_o

Nakon brzog uspona na završnih 1754m nadmorske visine, kratkog odmora na Svetom Brdu, te fotografiranja i markiranja križa, kružnom stazom smo se zaputili natrag do Ivinih Vodica gdje smo spakirali šatore i zaputili se prema kanjonu Velike Paklenice gdje je završavao naš izlet. U izletničkim redovima se već jako osjećao umor, ali svi su stoički odradili svaki korak vrlo zahtjevnog puta, te smo se vrlo blizu kraja staze zasluženo nagradili hladnom okrijepom u Borisovom domu.

U Velikoj Paklenici nas je već snašao mrak, te smo na žalost kroz taj kanjon već vrlo iscrpljeni morali projuriti. No ipak smo zvučnim osjetilima uspjeli iskusiti zanimljivosti šumova vode i pod sjajem mjesečine pregledatli obrise Anića kuka i ostalih okolnih strmih stijena.

Put je završio velikim finalem na toplom asfaltu parkiralištu Velike Paklenice gdje smo u 10 navečer na karimatima utonuli u san čekajući povorku iz Male Paklenice koja je mijenjala gumu na jednom od službenih vozila puta. Vratili smo se u Zagreb u 2 30 ujutro radosno razmišljajući o idućem izletu i sutrašnjem radnom danu.

Tanja Haraminčić

Comments Off on Južni Velebit iliti svi “sveti” na Svetom brdu 30.-31. svibnja 2015.

Od kanala pa do Triglava 25.-26. srpnja 2015.

Prvi izlet i već me dopalo pisanje izvještaja. Plan je bio da se ide na Triglav pa na Velebit, ali slovenski lobi je opet pobijedio, jer je najavljeno prekrasno vrijeme…

Prvi izlet i već me dopalo pisanje izvještaja. Plan je bio da se ide na Triglav pa na Velebit, ali slovenski lobi je opet pobijedio, jer je najavljeno prekrasno vrijeme bez kiše. Masu ekipe je kasnilo na ukrcaj u bus, tako da se moje kašnjenje od par minuta nije ni primjetilo. Uručena mi je iskaznica planinarskog društva, maštovitog i orginalnog imena, “Izletnik“ i sve je bilo spremno za polazak. Putem je bilo veselo i umjereno živahno, jer se čuvala snaga za penjanje, hodanje, planinaranje. Taman kada smo se iskrcali iz buseva, presvukli, natukli spize i napravili 17 koraka prema zadanom cilju, počeo je brutalni pljusak. Nekoliko vrućih glava je imalo želju krenuti i po jakom pljusku, ali je prevagnula razborita večina te se ipak odlučilo strpiti uz pomoć pive i ostalog alkohola, u obližnjem ugostiteljskom objektu.

11705373_490123174476338_1655070765295809024_n

Krenulo se nakon nekih 2 sata odgode i moram priznati da mi je bilo teško. Osjećao sam se poput starog traktora. Uvijek sam planinarenje zamišljao kao neku vojnu postrojbu u kojoj prvi i zadnji koračaju istim tempom, no to je bila samo moja iluzija. Stvarno stanje na terenu je totalna suprotnost. Dosta raštrkano, puno malih grupica, što je na kraju krajeva i logično. Došlo se do prvog doma i time je završila najteža etapa. Lagana okrijepa, čekanje “sporijih tempaša“ i nastavak do cilja.

11796337_490108471144475_4795124675156580832_n

Hodanje je postalo puno ugodnije, jer je put bio blaži te sam imao više zraka koji sam trošio na razgovor s kolegama izletnicima. Dotaknuli smo razne teme, preko krize na Bliskom istoku, Ukrajine do robnih marki za planinarenje. Na kraju je Iggy raskrinkao sve te silne priče o neophodnoj, kvalitenoj i skupoj planinarskoj opremi sa svojim “šrot“ tenisicama od 100 kn, s kojima je bez problema odradio kompletan izlet. Predvečer smo stigli do prenočišta pored kojeg je jezero ili dva, ali ekipa se nije dugo zadržala u bajkovitim prizorima nego je navalila na grah, gulaš i naravno alkohol. Da sve ne izmakne kontroli se pobrinula kiša i neljubazni domaćini koji su zajedničkim naporima razbili tulum i otjerali vesele planinare u krevet.

11755146_490123497809639_6255503588441591901_n

Sutradan ujutro krećemo dalje i dobivamo odgovor zašto je Triglav jedini nacionalni park u Sloveniji. Zaista lijepi prizori pred kojima zastajemo i kojih se nikako zasititi. Skupljamo snagu i krećemo dalje do trećeg doma u kojem tražimo okrijepu i nakon kojeg naša avantura polako poprima silaznu putanju, jer joj se bliži kraj. Pokušali smo zaključiti debatu o otpadu ili smeću koje planinari moraju ponijeti sa sobom. Pitanje je bilo, da li je limenka koju smo naručili i platili u dotičnom domu, naše smeće ili smeće od doma. Oko odgovora se nismo složili, ali smo svejedno morali krenuti dalje teži za par grama smeća koje smo skupo platili. Bez obzira na smeće, skupi slovenski domovi se nisu baš obogatili našim dolaskom jer smo u velikoj mjeri glumili česke turiste, blagujući konzerve koje smo ponijeli sa sobom. Silazak sa planine je bilo u laganom tempu i laganoj priči i u ogromnoj ljepoti prirode oko nas. Sve u svemu jedno pozitivno iskustvo, vrlo dragi i otvoreni ljudi s kojima je bio užitak planinariti. Ponovilo se.

11227558_490123864476269_4497702632066754578_n

Krešimir Škarić

Comments Off on Od kanala pa do Triglava 25.-26. srpnja 2015.

Ždrilski kuk 12.-13. rujna 2015.

Iz Zagreba u subotu krećemo hrabro. I rano. Dogovor je Lidl u Gospiću pa do Brušana. Jer Izletnik voli Lidl. I uvijek ga pronađe. Pa čak i u Gospiću. Tamo…

Iz Zagreba u subotu krećemo hrabro. I rano. Dogovor je Lidl u Gospiću pa do Brušana. Jer Izletnik voli Lidl. I uvijek ga pronađe. Pa čak i u Gospiću. Tamo su se kupile neke potrepštine koja će obilježiti daljnji tijek događanja i zbog čega će se ime našeg sudruga Ive često spominjati. Toliko često da je i imao dojam da je na izletu bio. Iako ni Ž. od Ždrilskog kuka vidio nije. Da li smo mi? Slijedi u nastavku.

Ruksaci su teški kako i priliči. Izlet je dvodnevan pa svi nosimo vreće, karimate, dijelove šatora, nezamjenjive kobasice za roštilj, litru senfa, nekoliko litara vode. Tu i tamo koje pivo. I pelin. Naš dragi vođa ovog pohoda je ovo zadnje zažalio.

5

Krećemo. Nas 12. I dva psa. Pentramo se kroz šumu i kamenjar. Uz pokoju stijenu koju treba prekoračiti sve je više manje bezbolno. Stižemo na Sadikovac. Pogled na divotu sa svih strana. Klasično velebitski. Potom prema Ždrilu. Zatim, jer nam u životu nikad nije dovoljno uzbuđenja, skrećemo sa staze i na divlje kratimo putanju. O detaljima ove pustolovine neću, preživjeli smo, to je bitno. Put nas ponovno vodi kroz šumu gdje putem srećemo biologe koji mjere širinu debla drveću. Mislimo si „kul, štagod..“. Možda je razlog tomu što smo umorni. Jer jesmo. Hodamo već 6 sati. Većinom uzbrdo. Svi mislimo samo na kobasice u torbi i pivo. Skoro.

11222091_10207402238076192_1839186861455222915_o (1)
Napokon. Sklonište u Ždrilskom sedlu, planinarskom prijelazu na putu iz Brušana do Podgorja. Članovi PD Panja su već tamo. Planinarsko sklonište na velebitskom Ždrilu, rezultat je entuzijazma arhitekta Ivana Juretića koga smo imali čast tom prilikom i upoznati. Naime, zbog nepristupačnosti lokacije za ikakva vozila osim onih letećih još jedan entuziast, pilot Matić iz Vodica, i njegov stari helikopter priskočili su u pomoć arhitektu Ivanu i dobremili dijelove skloništa na lokaciju. Juretić je, kaže, 21 dan boravio u šatoru i uz pomoć svojih desetak prijatelja, sastavio sklonište.
Postavljamo šatore i sjedamo uz vatru. A ostalo. Ostalo je povijest.
***
Divno. Divno jutro. Budimo se na livadi Ždrila. Sunčan dan. Pogled puca na more i obližnje otoke. Izležavamo se još neko vrijeme. Primjetivši precjednika kako odlučno korača prema skloništu krećemo za njim. „Radna akcija, ljudi !!“. Vrijedni članovi PD Panja i još vrijedniji Izletnici pomažu nositi cjepanice za ogrijev koje je naša draga Ane tako lijepo složila uz sklonište. Drugi nose kamenje kako bi mjastor od suhozida kamenjem zaštitio skloniše od snijega i vjetra. Pomažemo jer volimo pomagati, a dijelom jer je dobro za razbuđivanje. Arhitekt je zadovoljan.

12027375_10153653505617682_4492578614349873544_o
Družimo se još pokoju minutu, slikamo zajedničku fotku s novostečenim prijateljima i planiramo put natrag. Nakon vijećanja čiji je presudni faktor bila čudna tekućina iz Lidla popijena predhodne večeri i zamor našeg vođe puta, odlučujemo kako na sam vrh Ždrilskog kuka nećemo. Pritom smo spomenuli Kušekovo ime još koji put. Da se ne zaboravi.
Vraćamo se preko Konjskog dijelom puta hodajući po staroj Terezijani. Nakon kojih 4 sata eto nas u Baškim Oštarijama. Tamo se kratko, ali slatko okrepljujemo i krećemo put Zagreba.
Bilo je lijepo kao što i uvijek bude. Sjećanja ćemo podebljati fotodokazima i ovim izvještajem. Da se zna 🙂 PDIzletnik4ever

Izvještaj: Diana Brozić

photo 1 & 2 Diana Brozić

Comments Off on Ždrilski kuk 12.-13. rujna 2015.

Type on the field below and hit Enter/Return to search